Foto: Index/Facebook
>> HDZ-ov šibenski župan: Svi su zaposleni preko veze, volio bih da sam ih uhljebio još i više
No ono što nismo vidjeli je to da neki visokopozicionirani HDZ-ovac, za razliku od svojih partijskih kolega, govori istinu. Nabrajanje svih laži HDZ-ovih ministara, premijera i predsjednika/ca bilo bi posve besmisleno, jer ako ih dosad niste uočili ili čitali o njima, sva je prilika da i nećete.
Dovoljno je podsjetiti na sada već legendarnu izjavu Andrije Hebranga, bivšeg HDZ-ova ministra zdravstva koji je jednom prilikom ustvrdio kako on "ne laže, nego ponekad iznosi neistine".
Baš zato bilo je pravo osvježenje, pa čak i svojevrsni šok, kad je šibensko-kninski župan Goran Pauk u zapanjujućem napadu iskrenosti rekao sve što je, doduše, opće poznato, ali nijedan HDZ-ovac ili općenito pripadnik vladajuće kaste nije to izrekao tako jasno, otvoreno i direktno.
Nadrealne izjave HDZ-ovog župana
"Uhljebio sam puno znanih i neznanih. Kad bismo gledali klasično zapošljavanje, u smislu natječaja, prijave, referenci, onda bismo mogli zaključiti za svakog da se zaposlio preko veze. Nema onog tko se javio za neki posao a da nije imao neku 'preporuku', neku vezu. Volio bih da sam ih puno više uhljebio", rekao je Pauk mrtav-hladan u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju, ali nije stao na tome. Pojasnio je i kako doživljava vlastiti posao.
"U Hrvatskoj nas je samo 20, a zastupnika je ko u priči, čak 151. Imaš status kao 'mali ministar', a ljudi te kod kuće percipiraju kao da si važniji negoli to tvoje ovlasti kažu", govori tako HDZ-ov župan, vjerojatno posve nesvjestan kako to zvuči nekome tko radi u realnom sektoru.
"Znam da mi mnogi neće povjerovati, ali za mene je dužnost župana sadržajnija, pa i veći izazov od zastupničke. A takav je i moj osobni habitus: kod kuće sam, s obitelji, nema stalnih putovanja, hotela, autocesta... a plaća je gotovo ista. Osim toga, sam sam sebi šef, nitko ti dnevno ne visi nad glavom, sam organiziraš svoj posao i, sasvim ljudski govoreći, nekako mi je komotnije biti župan", ponosno govori župan Pauk.
U samo nekoliko iskrenih rečenica Pauk je rekao ono što svi znamo, ali se, barem dosad, nitko od vladajućih nije usudio to izreći tako direktno i bez trunke uvijanja. Posao župana je komotan, ima status "malog ministra", plaća je visoka kao kod saborskih zastupnika, nema šefa, vrijeme provodi kod kuće, redovito uhljebljuje ljude i žao mu je što ih nije uhljebio i više.
Dvije teorije o Paukovom napadu iskrenosti
Zašto je jedan visoko pozicionirani HDZ-ovac sasvim iskreno priznao ono što svi znaju, a nitko se dosad to nije usudio tako jasno reći? Dvije su teorije koje objašnjavaju Paukov napad iskrenosti.
Optimističnija teorija kaže da Pauk uopće nije svjestan koliko je suštinski pogrešno i nemoralno ono što govori i radi. On, naime, u uhljebljivanju svojih prijatelja i poznanika zaista ne vidi apsolutno ništa loše. Ne vidi nikakav problem u tome da se poreznim obveznicima svakog mjeseca otima više od 20 tisuća kuna (vjerojatno i više) kako bi HDZ-ov župan mogao uhljebljivati i živjeti komotnim životom poput, kao što je sam rekao, "malog ministra" s relativno malim ovlastima.
Druga i pesimističnija teorija govori nešto puno strašnije: ne samo da Pauk ne vidi problem u uhljebljivanju i uživanju u lagodnom životu na račun poreznih obveznika, nego je procijenio i da njegovi birači u tome ne vide apsolutno nikakav problem. Za njegove birače, po svemu sudeći, nije problem što Pauk uhljebljuje, problem je eventualno ako ne uhljebi sve one koji zatraže uhljebljenje (a to priznaje i sam Pauk kad kaže da mu je žao što nije uhljebio i više ljudi). Ako je suditi po izbornim rezultatima u Dalmaciji, ova druga teorija je puno bliža istini.
Lijepo je vidjeti HDZ-ovca koji govori istinu
Ako zanemarimo činjenicu da je Pauk u tom neobično iskrenom intervjuu priznao kršenje zakona (što u civiliziranim državama uhljebljivanje i jest), treba biti pošten i priznati da je, unatoč svemu, lijepo vidjeti HDZ-ovca koji govori istinu.
Nakon 26 godina neovisne Hrvatske, stvarno više nema potrebe da se lažemo i da vjerujemo u mitove o "svetosti" Imovinsko... oprostite, Domovinskog rata i o uzvišenim motivima koji su stajali ne samo iza rata, nego i poslijeratne pljačk... oprostite, posljedične preraspodjele imovine.
Jasno je za što su se borili Pauk i njemu slični. Jasno je i da ih hrvatski birači za to već desetljećima uredno nagrađuju. Jednom kad sami sebi priznamo istinu o onome što jesmo i kakvi smo, bit će nam lakše i prihvatiti još jednu istinu koja ide kontra onoj čuvenoj tvrdnji kako "novca jednostavno nema" - kako za djecu koja boluju od tumora na mozgu, tako ni za liječnike koji masovno bježe iz Hrvatske.
Novca ima, ali ne za vas. Ima ga za Pauka, Todoriće, biskupe i sve one koji plaze oko njih očekujući mrvice s njihova prebogatog stola. Lijepo je da je to netko napokon priznao, jer lakše je pogledati u budućnost kad točno znate što vas u njoj očekuje. Nekom uhljebljivanje na izmišljenom poslu, nekom autobusna karta za Njemačku.