GODINE 2004. HRT je ostao bez prijenosa nekoliko kvalifikacijskih utakmica za tada tek predstojeće Svjetsko nogometno prvenstvo, točnije od prijenosa deset kvalifikacijskih utakmica ostao je bez njih četiri - koje je dobila RTL televizija, a nedugo nakon toga ostali su i bez košarkaške Eurolige - koju je dobila Nova TV. HRT-ovci su se tada pravdavali konkurencijom na tržištu i nerazumijevanjem gledatelja za to da su oni dolaskom konkurencije ostali na samo dva programa. Samim time, tvrdili su tada, ostalo je i manje termina za emitiranje.
Ovog puta ostali su bez prijenosa Svjetskog rukometnog prvenstva.
Tu je i ona caka tko više ponudi. Iste te 2004. HRT-ovci su se pravdali "očigledno izdašnijom" ponudom Nove TV, koja je dobila pravo na prijenos košarkaške Regionalne lige. Koliko je izdašna ponuda RTL-a u ovom slučaju bila, odnosno na temelju čega su oni osvojili međunarodni natječaj kojega je raspisala Sportfive, agencija u čijem su vlasništvu prava na prikazivanje ovog natjecanja, na RTL-u službeno ne žele govoriti. Oglasili su se priopćenjem u kojem izvještavaju kako su upravo oni dobili ekskluzivna prava za prikazivanje Svjetskog rukometnog prvenstva, čime je ta televizija postala domaći prenositelj događaja koji će se prikazivati diljem svijeta.
Za HRT-ovce priča još uvijek nije završena
Kuloarima kruže priče kako su HRT-ovci od prijenosa rukometnog prvenstva odustali i prije nego je međunarodni natječaj raspisan, jer su ga već tada smatrali "netransparentnim". U službenim izjavama HRT-ovaca to se, međutim, ne može čuti. "Prema informacijama koje sam dobio od ravnatelja Šveba, mi na HRT-u smatramo da to pitanje još uvijek nije zaključeno. Pogotovo to ne smatramo u kontekstu činjenice da smo mi mišljenja kako je upravo HTV bio jamac da Hrvatska to pravo prijenosa uopće i dobije", kaže nam glasnogovornik HRT-a Janoš Roemer.
Ipak, kroz nekoliko neslužbenih razgovora ulazi se u trag glasinama o navodnoj netransparentnosti. HRT-ovci, naime, smatraju kako je RTL u ovom slučaju imao privilegije, s obzirom da je agencija Sportfive (koja u svom vlasništvu ima prava na prikazivanje sportskih događaja kao što su utakmice Uefe, Eura 2008 i ragbi turnira Šest nacija) do 2006. godine bila u jednakopravnom vlasništvu tvrtke Advent, banke Goldman Sachs i - medijske grupe RTL. Godine 2006. Sportfive je kupila francuska firma Lagardere.
Što na ove insinuacije kaže RTL? "RTL je u jakoj konkurenciji izabran kao medij koji će prenositi natjecanje", kaže nam glasnogovornica spomenute televizije Vedrana Ivić, pa spominje kako jednu od prednosti RTL-a predstavljaju i sportski komentatori televizije. "To nedvojbeno govori o svemu", kratko je prijateljske veze sa Sportfiveom odbacila Ivićka.
Konkurencija ili ipak samo međusobni dogovor?
Činjenica je da HRT kao nacionalna televizija nema obvezu prenošenja svih sportskih događaja koji su od nacionalnog interesa. Ponude su na tržištu, a zgrabi ih očigledno onaj koji ponudi više. Budući da je HRT pristojbu početkom ožujka povisio na 73 kune mjesečno, gledateljima ostaje zapitati se komu i zašto oni plaćaju taj višak, odnosno u što se on to uložio, ako ne u stvar kao što je Svjetsko rukometno prvenstvo koje se, gle čuda - odvija baš u Hrvatskoj.
Naivnost na stranu, a imajući u vidu činjenice da u ovakvim stvarima HRT ima daleko više iskustva - o tehničkoj opremi i financijskim sredstvima da ne govorimo, nije tako suluda ni ideja o međusobnom dogovoru televizija zbog kojekakvih privatnih interesa, što se u posljednjih nekoliko godina spominjalo i kao jedna od najlošije čuvanih javnih tajni.
Branka Suvajac
Foto: Index