Novinar koji je poharao Fejs statusom o švedskoj školi objasnio nam zašto je napustio Hrvatsku

Foto: Facebook

HRVATI u velikom broju odlaze iz zemlje, a jedan od onih koji je bolji život odlučio potražiti u Švedskoj je i novinar Slobodan Mufić. Kao i neki drugi roditelji prije njega, i on je odlučio podijeliti iskustvo svoje kćeri u švedskom obrazovnom sustavu.

>> Fejsom se širi status Hrvata o prvom danu škole u Švedskoj

"Moja obitelj i ja u Švedskoj smo od svibnja prošle godine, iskustvo sa školom Lunden koje sam opisao na fejsu je iz kolovoza 2016. godine. Moja kći je tada kretala u peti razred, a uskoro će krenuti u šesti", kazao je za Index, Slobodan Mufić.

"Iza nas je godina dana u kojemu je ispoštovano sve što su nam obećali. Leona je dobila na početku školske godine sve što joj je bilo potrebno za školu, nismo kupovali ništa", dodaje Mufić i objašnjava kako je doručak u školi njegova kćer preskakala jer voli malo duže spavati, no zato ju je za ručak očekivao izbor između dva menija.

"Odmah je krenula na nastavu na švedskom jeziku i savladala veći dio programa bez problema. Pomoć je dobila od škole u kojoj je angažirana profesorica hrvatskog i švedskog jezika. Ona je u terminima kad bi Leona imala na rasporedu neki 'manje važan' predmet dolazila i podučavala je jeziku i pomogla joj sa savladavanjem zahtjevnijih predmeta. Tu profesoricu platila je općina", kazao je Mufić.

'Otišli smo jer su nam dosadila obećanja'

Na pitanje zašto su otišli iz Hrvatske, Mufić odgovara da im je dosadilo slušati obećanja koja su se ponavljala od završetka rata. Kaže i da su njegova supruga i on u Hrvatskoj živjeli sasvim solidno, no željeli su bolju budućnost svojoj kćeri od one koja se sada nudi na tlu Hrvatske.

"Supruga je liječnica, a ja sam slobodni novinar, imamo stan u Zagrebu i kuću na moru, a dok smo živjeli u Hrvatskoj, imali smo i dva auta. Živjeli smo sasvim solidno, no shvatili smo da i nakon dvadeset godina nakon rata slušamo ista obećanja i više to nismo mogli pratiti. Shvatili smo da život prolazi mimo nas. Osim toga, nisam htio da mi kćer završi fakultet i onda bude dijelom programa stručnog osposobljavanja i radi negdje za minimalac", dodao je Mufić.

Jedini problem jezik, no nije nesavladiv

Mufić kaže kako je nezadovoljstvo njega i njegove supruge raslo iz dana u dan, a onda su donijeli odluku, spakirali se i otišli u Švedsku.

"Ovdje smo se odlično snašli. Supruga je dobila posao u lokalnoj bolnici, ja svoj posao obavljam i dalje istim tempom jer nisam vezan za mjesto u kojem živim. Život u Švedskoj je puno bolji i jednostavniji od onoga u Hrvatskoj", kazao je Slobodan Mufić.

Mufić kaže kako se u Švedskoj pred njima pojavio samo jedan problem, a bio je to jezik kojega moraju savladati u tri godine.

"Sve više i bolje ga razumijemo, problem su dijalekti pa se dogodi da nam je nešto nerazumljivo. Generalno, odlično se snalazimo u svakodnevnom životu, što se jezika tiče. Ja idem u večernju školu, učim švedski jezik. Za mene je ta škola besplatna, plaća je država", kazao je Mufić.

Volio bi vidjeti kako bi se Šveđanin snašao u Hrvatskoj 

Dodaje kako je iza njih godinu dana života u Švedskoj i da su se snašli. Zadovoljni su, prilagodili su se načinu života i, osim što im ponekad nedostaju ljetne temperature koje su u Hrvatskoj, ne pronalazi niti jednu negativnu stvar koju bi mogao reći o Švedskoj ili Šveđanima.

"Ja si ne mogu zamisliti što bi stanovnik Švedske da mora preseliti u Hrvatsku. Kako bi se on snašao kod nas. Pri upisu Leone u školu, ravnatelj nas je samo pitao zna li ona plivati i je li cijepljena. Naime, škola organizira tečajeve plivanja za neplivače i potrebno je docjepljivanje, ako dijete nije dobilo sva cjepiva. Nikakve druge podatke nije tražio", kazao je Mufić.

Nezamislivo kopiranje knjiga na kojima piše da je kopiranje zabranjeno

Pitali smo ga da izdvoji jedan detalj koji je u Hrvatskoj svakodnevica iako je na granici zakonitog ili nezakonitog, a u Švedskoj nezamisliv.

"Rekao sam kako je večernja škola učenja jezika za polaznike besplatna. Dogodilo se to da nam se profesorica ispričala zato što nam ne može iskopirati knjigu jer na njoj piše da je kopiranje zabranjeno. Njoj nije palo na pamet da ju kopira, a ispričala nam se zbog troškova koje ćemo imati da ju kupimo. Možete li zamisliti takvo što u Hrvatskoj?", zaključio je Mufić.