HRVATSKA je pala na manje od 3.9 milijuna stanovnika, prema prvim rezultatima popisa stanovništva 2021. To je točno 396.360 ljudi manje nego što smo imali prema posljednjem popisu stanovništva, objavljenom prije 10 godina.
Ako gledamo podatke od 1991., odnosno od uspostave hrvatske neovisnosti, trend je još porazniji: u tih trideset godina pad je konstantan, a izgubili smo točno 895.736 stanovnika, što je više od cjelokupnog stanovništva Zagreba. Štoviše, Hrvatska je još davne 1953. imala više stanovnika nego danas: 3.936.022. Posljednji popis na kojem smo imali manje stanovnika bio je 1948.
>> Hrvatska nije imala ovoliko malo stanovnika od 1948.
O uzrocima ovakve demografske katastrofe već smo pisali, a oni će zasigurno još dugo biti predmet temeljitih analiza i rasprava - ili bi barem trebali biti. Svakako je znakovito da kontinuirani pad broja stanovnika započinje godinu dana nakon premoćne pobjede HDZ-a predvođenog Tuđmanom na prvim demokratskim izborima u državi. Iako se otada dogodio rat, a vlast su imale i druge političke opcije, većinu vremena na vlasti otada do danas proveo je HDZ.
Doduše, ako se pita predsjednika HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića, uzrok je jasan i jednostavan: Hrvatska je 2013. ušla u Europsku uniju, a budući da je jedna od temeljnih sloboda EU sloboda kretanja i migracije, otada je došlo do značajnog odljeva stanovnika u druge države članice.
"Prije 2013. godine vi ste mogli otići u neku zemlje EU jedino uz ispunjenje jednog od dva kriterija - ili da ste negdje dobili radnu dozvolu ili da ste ulazili u nekakve kvote", rekao je premijer, sugerirajući da je riječ o "širim trendovima" koje se "lako može rastumačiti".
Hrvatsku je, podsjetimo, zadesio veliki val iseljavanja nakon ulaska u EU, pogotovo 2014. i 2015. godine. U zadnjem valu iseljavanja državljani Hrvatske uglavnom su kao mjesta za novi život birali Irsku i Njemačku.
"Širi trendovi" u istočnoj Europi
Širi trendovi na koje aludira su, po svemu sudeći, trendovi iseljavanja, da ne kažemo općeg egzodusa stanovništva iz zemalja istočne Europe posljednjih desetljeća, pogotovo onih koje su u međuvremenu ušle u EU. Naravno, tu je i širi trend prirodnog pada stanovništva, odnosno negativnog prirodnog priraštaja (razlike između broja umrlih i broja rođenih) koji nije na djelu samo u istočnoj Europi, već i u zapadnoj.
Međutim, dok zemlje zapadne Europe svoj pad nataliteta kompenziraju masovnim useljavanjem, znatnim dijelom upravo iz istočne Europe, zemlje poput Hrvatske imaju dvostruku demografsku krizu: pad nataliteta i masovne emigracije, i to prvenstveno onog mladog i radno sposobnog, koje je najvažnije za funkcionalno tržište rada i gospodarski rast.
>> Zagreb je ukinuo naknadu za više djece. Kako druge europske zemlje potiču natalitet?
Stoga je, radi stjecanja uvida u širu sliku, potrebno usporediti razmjere depopulacije u Hrvatskoj s onima u drugim zemljama istočne Europe koje su u posljednjih dvadesetak godina ušle u EU. Zemlje koje smo uvrstili u ovu komparativnu analizu su: Mađarska, Bugarska, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Češka, Litva, Latvija i Estonija.
Podsjetimo kada su ove zemlje ušle u EU:
- Češka, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Litva, Latvija i Estonija - 2004.
- Rumunjska i Bugarska - 2007.
- Hrvatska 2013.
Skoro sve bivše komunističke zemlje imaju pad stanovništva
Svim je tim zemljama, inače, zajedničko to što su bile ili dio takozvanog Istočnog bloka kojim je dominirao Sovjetski Savez do svog raspada 1991. godine ili su imale socijalističko društveno uređenje, ali van Istočnog bloka, u slučaju država nastalih raspadom Jugoslavije.
Je li onda depopulacija u tim zemljama posljedica desetljeća vladavine komunističkih režima ili, upravo suprotno, kolapsa tih režima i manje ili više uspješne tranzicije u liberalnu demokraciju i tržišnu ekonomiju? Ili ni jedno ni drugo, već nastavka demografske tranzicije, u sklopu koje gotovo posvuda u svijetu urbanizaciju, ekonomski rast i kulturne promjene prati neumoljivi pad nataliteta te već spomenute emigracije u razvijenije zemlje?
To je, dakako, mnogo složenije pitanje na koje odgovor trebaju ponuditi stručnjaci. Ovdje možemo provjeriti koje su istočnoeuropske zemlje prošle najgore, a koje najbolje, ili barem najmanje loše, u toj političkoj, ekonomskoj i demografskoj tranziciji i kako u toj usporedbi stoji Hrvatska.
>> Demografi za Index: Hrvatska postaje zemlja bez ljudi, posljedice će biti strašne
Evo kako se broj stanovnika kretao u tim zemljama, kao i u samoj Hrvatskoj, u posljednjih trideset godina.
Kao što vidimo, broj stanovnika se od 1990. do danas povećao, i to skromno, samo u Sloveniji (s 1.996.337 na 2.108.077), Slovačkoj (s 5.287.663 na 5.459.781) i Češkoj (10.362.102 na 10.701.777). U svim ostalim zemljama se smanjio, u nekima i znatno. Bugarska je među najgorima - ima čak 1.850.760 stanovnika manje.
No koliki je taj pad stanovništva, bolje možemo vidjeti uspoređujući ga u postocima, a ne u apsolutnim brojevima, budući da različiti brojevi stanovništva iskrivljuju sliku kada uspoređujemo apsolutne brojeve.
Rumunjska izgubila manji udio stanovništva od nas
Kao što vidimo u sljedećem grafu, zemlje s najvećim padom stanovništva su: Litva (24.31%), Bugarska (21.1%), Hrvatska (18.52%) i Rumunjska (17.34%). Činjenica da je Rumunjska izgubila manji postotak stanovništva nego Hrvatska svakako bi nas trebala natjerati da se zamislimo.
Ovdje vidimo i da je, osim Slovenije, Slovačke i Češke koje imaju rast, relativno dobro prošla i Mađarska koja ima pad od samo 6.21%. Zabrinjavajuće je i što je Hrvatska, osim Rumunjske, prestigla i Estoniju po padu broja stanovnika, iako je ta baltička zemlja do prije desetak godina stajala mnogo lošije od nas.
Hrvatska, ponovimo, nije najgora u istočnoj Europi po demografskom padu. No podaci nam pokazuju da zemlje poput naših susjeda Slovenije i Mađarske stoje daleko bolje od nas i da priča o "širim trendovima" nikako ne može biti opravdanje vlastima za ovako alarmantnu situaciju.