Iako se godišnje obavi oko 1.500 postupaka u pet zdravstvenih centara, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja nema pravno regulirano pitanje umjetne oplodnje, niti nacionalni registar o broju obavljenih postupaka te broju rođene djece.
Prvo dijete rođeno je umjetnom oplodnjom 1983. u zagrebačkoj Klinici za ženske bolesti u Petrovoj. Hrvatska je tada bila sedma zemlja na svijetu u kojoj je uspješno primijenjena ta metoda.
Snježana Biga Friganović, predsjednica nadležnog saborskog odbora, kaže da vladajuća koalicija u ovom mandatu "neće donijeti" zakon koji bi uredio pitanje umjetne oplodnje, budući je već u izradi sedam zakona iz područja zdravstva. "Postoji, međutim, mogućnost izrade pravilnika koji bi vrijedio do donošenja novog zakona", rekla je Biga Friganović za Hinu.
Predsjednik društva za humanu reprodukciju prof. dr. Velimir Šimunić smatra pak da je potrebno što prije donijeti zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, jer su pokazatelji neplodnosti vrlo loši. U Hrvatskoj je 15 posto parova neplodno. Statistički, svaka žena u svom reprodukcijskom vijeku rodi 1,3 djeteta, pa Hrvatska ima jedan od najnižih prirodnih prirasta u Europi.
Povjerenstvo Ministarstva zdravstva, na čijem je čelu bio prof. dr. Šimunić, izradilo je krajem prošle godine Smjernice o liječenju neplodnosti metodama medicinski potpomognute oplodnje. Zamišljeno je bilo da one budu stručna podloga budućem zakonu.
U Smjernicama se definiraju pojmovi i metode umjetne oplodnje koje se primjenjuju, te se definira što jest, a što nije dopušteno u liječenju neplodnosti metodama asistirane reprodukcije.
Tako nije dopušteno surogat majčinstvo, eksperimenti gametama (rasplodne stanice) i zamecima, trgovina i izvoz gameta i embrija, miješanje ljudskih gameta s gametama drugih vrsta i kloniranje.
Zabranjuje se prijenos više od tri zametka, a postupke medicinski potpomognute oplodnje mogu koristiti bračni i izvanbračni heteroseksualni parovi. Tim bi se postupcima mogle podvrgnuti žene mlađe od 44 godine života.
Stručnjaci predlažu i rješenja vezana uz doniranje jajnih stanica, zbog sumnji na moguće manipulacije. Dopušteno bi bilo darovanje prekobrojnih jajnih stanica koje su višak kod pacijentica podvrgnutih postupcima umjetne oplodnje. I to samo uz privolu pacijentice koja jajnu stanicu daje te one koja je prima.
Jajnu stanicu mogla bi darovati samo žena do 35 godina života, dok bi je mogla primiti žena koja nema vlastite jajne stanice ili ako su iz nekog razloga rizične. I jedna i druga trebale bi ostati anonimne.
"Mislim da u Hrvatskoj nema manipulacija jajnim stanicama jer je to nepotrebno a niti kome može donijeti ekstra zaradu", kaže Šimunić, dodajući kako žena kojima su one potrebne u Hrvatskoj bude godišnje desetak.
Šimunić, koji je član i jednog europskog povjerenstva za umjetnu oplodnju, kaže da na takve postupke žene odlaze u Češku, Madžarsku i Ukrajinu gdje se to uspješno radi. "Vjerojatno će sada odlaziti i u Sloveniju, budući da je i tamo donesen pozitivan zakon o donaciji jajnih stanica."
Pritom uopće nije problem u tome treba li dozvoliti doniranje jajnih stanica ili ne, veće je potrebno taj čin pravno urediti, kako bi se onemogućile bilo kakve manipulacije, smatra.
Primjenom metoda medicinski potpomognute oplodnje do danas je u Hrvatskoj rođeno oko 7.500 djece a većina mlađih žena, nakon 3-4 kvalitetna pokušaja, uspije ostvariti majčinstvo.
Uspjeh hrvatskih stručnjaka prošle je godine iznosio 22,8 posto, prema podacima koje je skupio prof. dr. Šimunić. "S tim postotkom možemo biti zadovoljni bez obzira što netko može misliti da je to malo, jer slične rezultate bilježe i europske zemlje gdje je uspješnost oko 25 posto."
Uspješnost metoda procjenjuje se na temelju utvrđenih kliničkih trudnoća, ultrazvučnim pregledom petoga ili šestoga tjedna trudnoće, odnosno kada se utvrde otkucaji djetetova srca. Umjetnoj oplodnji danas se podvrgava sve više žena iznad 38. godine života, čije su šanse za trudnoću znatno manje nego kod mlađih žena.
(Hina) mt vl