Foto: 123rf
"PO KANADSKOM modelu zdravstva svi građani su zdravstveno osigurani te se nikome ne smije uskratiti zdravstvena zaštita zato što ju ne može platiti. Primjerice, u jednoj kanadskoj provinciji osobe s godišnjim prihodom manjim od 20.000 dolara ne plaćaju ništa, dok oni s godišnjom zaradom većom od 200.000 dolara plaćaju cca 900 dolara na godinu", kaže hrvatski znanstvenik, dr.sc.Igor Štagljar, koji već desetak godina živi i radi u Kanadi.
Kanadski zdravstveni sustav se, pojašnjava, bazira na javnom financiranju i pružateljima usluga, odnosno privatnim firmama koje imaju ugovor s državnim osiguravateljem.
"Sve zdravstvene ustanove u Kanadi su privatne te imaju ugovor s državnim osiguravateljem. Postoji jedan krovni državni osiguravatelj, čiji su korisnici svi građani te svi imaju pravo na osnovno zdravstveno osiguranje, a svaka, od ukupno 10 provincija, definira vlastiti zdravstveni paket koji uvijek potpuno pokriva primarno zdravstveno osiguranje i boravak u bolnici, bez plaćanja participacije. No, ono što svakako treba imati na umu jest to da obavezno osiguranje ne pokriva zubara, okulista niti lijekove te kanadski državljani, iz vlastitog džepa ili putem dodatnih, privatnih osiguranja, moraju plaćati sve usluge stomatologa, okulista, psihoterapeuta, kao i sve lijekove. Iznimka su hitni operacijski zahvati na zubima ili očima koji su pokriveni osnovnim osiguranjem", kaže dr. Štagljar.
Kao zaposlenik Sveučilišta u Torontu, jedan je od sretnika koji ne moraju plaćati dodane usluge jer je to na sebe preuzeo njegov poslodavac.
U Kanadi 70 posto troškova zdravstva pokriva država
Kanađanima 70 posto troškova zdravstva pokriva država, a 30 posto troškova snose građani ili njihov poslodavac. Kako bi smanjili udar na kućni budžet čak tri četvrtine Kanađana ima dodatno zdravstveno osiguranje kojeg plaćaju sami.
"Činjenica je da je kanadski zdravstveni sustav dobar za Kanadu, gdje građani u prosjeku zarađuju 30,000 dolara na godinu, no veliko je pitanje da li je on dobar i za Hrvatsku, jer će po njemu hrvatski građani, koji imaju znatno manje prihode, morati preuzeti plaćanje velikog dijela troškova, što je već u startu velika crvena zastava", zaključuje hrvatski znanstvenik s kanadskom adresom.
Očito je da problem nije u kanadskom modelu zdravstva, koji definitivno nije loš, nego u određivanju prioriteta, stoga od novog premijera i Vlade očekujemo da u Hrvatsku najprije „preslikaju“ kanadski životni standard, a tek potom i kanadski zdravstveni sustav.