Obrazlažući svoje protivljenje blagoj presudi za Deronjića, sudac Schomburg izrekao je do sada najoštriju kritiku na račun politike nagodbi Tužiteljstva s optuženicima, u kojoj se priznanje krivnje i suradnja nagrađuje kaznama nesrazmjernim počinjenim zločinima.
"Žalim što kao član vijeća ne mogu podržati ovu kaznu, jer ona nije srazmjerna zločinu za koji se izriče, niti je u okviru mandata i duha ICTY-a", rekao je Schomburg.
Optuženi je, po njegovim riječima, zaslužio kaznu od najmanje 20 godina zatvora.
Deronjić (50) je kao predsjednik kriznog stožera u Bratuncu u travnju i svibnju 1992. organizirao i nadzirao etničko čišćenje općine od Bošnjaka, pri čemu je do 200 osoba ubijeno, a više od 8.000 ih je protjerano iz svojih domova.
Optužnica Deronjića tereti samo za progon na vjerskoj, političkoj ili rasnoj osnovi kao zločin protiv čovječnosti, s činjeničnom osnovom reduciranom samo na napad na selo Glogovu 9. svibnja 1992.
"U optužnici su proizvoljno interpretirane činjenice iz šireg zločinačkog pothvata, a ona je ograničena samo na jedan dan i na selo Glogovu", rekao je sudac Schomburg.
"No i za taj gnusni zločin Deronjić će de facto biti lišen slobode samo šest godina i osam mjeseci", rekao je Schomburg, podsjetivši na praksu ICTY-a da se osuđenici oslobađaju nakon što odsluže dvije trećine kazne.
Tužiteljstvo je za Deronjića tražilo kaznu od 10 godina zatvora, a obrana do šest godina.
U obrazloženju presude vijeće je istaknulo da je je Deronjić, nakon što su Srbi zauzeli općinu 17. travnja 1992., imao "de facto i de jure" kontrolu nad Teritorijalnom obranom (TO) i policijom. Sudjelovao je ostvarenju zajedničkog cilja stvaranja etnički čistog srpskog teritorija u BiH, u sklopu plana Velike Srbije, koji je uključivao ubojstva, zatvaranje i prisilno rasljavanje nesrba.
Krajem travnja naredio je razoružanje svih Bošnjaka u općini, tako da su 9. svibnja snage JNA, TO, policije i paravojne skupine napale "nebranjeno selo". U napadu su likvidirana 64 Bošnjaka, a žene i djeca su autobusima prebačeni izvan teritorija općine.
U selu Glogova nije ostao ni jedan Bošnjak, a uništavanje širokih razmjera provedeno je i u drugim bošnjačkim naseljima u općini kao i u samom Bratuncu, navodi se u obrazloženju.
Prema popisu iz 1991. Glogova je imala 1913 stanovnika, od čega 1901 Bošnjak, a općina Bratunac 33.619 stanovnika, uz dvije trećine Bošnjaka.
Na sastanku predsjednika srpskih kriznih stožera u BiH s Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem na Palama, 11. svibnja 1992, Deronjić je za svoj izvještaj o provedenom etničkom čišćenju nagrađen pljeskom, a Bratunac je uvršten u većinski srpske općine, navodi se, među ostalim, u obrazloženju presude.
Sudac Schomburg, svoj je govor o presudi zaključio citiranjem riječi jedne od žrtava progona u Glogovi, prema kojoj je "Deronjićevo priznanje krivnje pozitivno primljeno među Bošnjacima, ali pod uvjetom da bude primjereno kažnjen. Blaga kazna na služi ničemu. Deronjić ne zaslužuje samilost jer je ni on nije pokazao prema Bošnjacima iz Glogove, Bratunca i Srebrenice".