Raspravno vijeće danas je potvrdilo izmijenjenu optužnicu protiv Brale i ocijenilo da "postignuti Sporazum ispunjava sve zahtjeve Pravilnika o postupku i dokazima ICTY-a".
Nakon što se Bralo izjasnio o krivnji, vijeće je odredilo 16. rujna kao provizorni datum za podnošenje podnesaka optužbe i obrane za raspravu o određivanju kazne, te 10. listopada kao provizorni datum za održavanje rasprave.
Tužitelj Mark Harmon kazao je da je sporazum bezuvjetan, odnosno da je postignut bez davanja uvjeta i obećanja, bez nagovaranja i preporučanja opsega kazne Brali, što su potvrdili i optuženi i njegov odvjetnik.
U izmijenjenoj optužnici Bralu se u prvoj točki tereti za progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi kao zločin protiv čovječnosti zbog sudjelovanja u pokolju u Ahmićima 16. travnja 1993.
Prema optužnici, Bralo je kao pripadnik postrojbe "Džokeri" 4. bataljuna Vojne policije HVO-a, "zajedno s drugima sudjelovao u iznenadnom napadu na Ahmiće, s ciljem da se izvrši etničko čišćenje Ahmića, da se pobiju svi vojno sposobni Muslimani, da se spale kuća Muslimana i iz sela protjeraju svi stanovnici Muslimani".
Tereti ga se da je u ranim jutarnjim satima 16. travnja zajedno s kolegama Stipom Krištom, Josipom Jukićem - Dugim, Velimirom Benićem, Fabijanom Vujicom i Zlatkom (nepoznato prezime) upao u stan muslimanske obitelji Osmana Salkića u zaseoku Nadioci, gdje su "Krišto i Jukić iz malokalibarskih automatskih pušaka MGV ubili Osmana i suprugu Redžibu, a Bralo nožem njihovu kćer Mirnesu Salkić jer nije imao pušku MGV", stoji u činjeničnoj osnovi optužnice.
Puške MGV korištene su kao tiho oružje, kako se ne bi otkrilo da slijedi napad.
U činjeničnoj osnovi dalje stoji da je Bralo u tijeku napada "zarobio, saslušao a potom vatrenim oružjem ubio jednog odraslog muškarca", te da je podmetnuo požare u više muslimanskih kuća i pomogao drugima da to čine.
"Dana 16. travnja 1993., dok su sudjelovali u napadu na Ahmiće, Miroslav Bralo i Josip Jukić Dugi, postavili su oko 4 kg eksploziva u donjoj džamiji u Ahmićima i oko nje, detonirajući ga nakon toga, uslijed čega je džamija potpuno uništena", dodaje se u dokumentu.
Također ga se tereti da su između 16. i 30. travnja 1993. on i vojnik HVO-a Nikica Šafradin Cico, pritvorili 14 muškaraca, žena i djece Muslimana članova obitelji Salkić i obitelji Mehmeta Ceremića, koji su zarobljeni prilikom bijega iz svojih kuća u Ahmićima i Nadiocima. Dok su ih pod prijetnjom oružjem vodili u pravcu zatvora u Kaoniku na jednoj šumskoj čistini je Nikica Šafradin Cico iz vatrenog oružja lišio života svih 14 osoba. Bralo nije ubio nikoga, ali je čuvao stražu sprječavajući mogućnost bijega, stoji u činjeničnoj osnovi optužnice.
U izmijenjenu optužnicu u sažetom su obliku prenesene i inkriminacije iz prvotnog optužnog akta, potvrđenog još 10. studenoga 1995. dok je glavni tužitelj ICTY-a bio Richard Goldstone.
Prijašnjih 21 točka optužnice svedeno je na sedam, kojima se Bralu tereti za likvidaciju trojice Muslimana - Fuada Kerme, Ibrahima Pezera i jednog neimenovanog, zarobljenih na području sela Kratine kod Viteza između 21. travnja i 10. svibnja 1993.
Osim za ubojstvo kao kršenje ratnog prava i običaja, Bralu se u točkama 3-6 optužnice tereti za mučenje, silovanje i protupravno zatvaranje zbog toga što je od 15. svibnja do nepoznatog datuma u srpnju 1993. "Muslimanku označenu kao svjedokinja A, u više navrata silovao i seksualno zlostavljao".
Zbog toga što nije učinio ništa da spriječi Bralu i druge pripadnike Džokera da siluju i zlostavljaju svjedokinju A Haški sud je zapovjednika Džokera Antu Furnudžiju osudio na 10 godina zatvora, koje je on izdržao 2004. godine.
U točkama 7 i 8 optužnice Bralu se tereti za "protupravno zatvaranje civila i nehumano postupanje kao teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. jer je u travnju i svibnju 1993. prisiljavao zatočene civile Muslimane da kopaju rovove na liniji fronte i koristio ih kao "živi štit".
(Hina) xdh ydgk