U glavnom iskazu svjedok je kazao da napad JNA na Dubrovnik nije bio rat već, napad na ljude koji su se samo sporadično mogli obraniti.
Također je naglasio da tijekom trotjednog boravka u opkoljenom gradu nije vidio nikave obrambene položaje, a posebno ne u Starom gradu, već samo granatiranje JNA, posebno u razdoblju od 9. do 12. studenoga, kada je prvi put gađana i zaštićena gradska jezgra.
Podgorički odvjetnik Rodić uložio je velike napore da od svjedoka dobije potvrdu o borbenom djelovanju hrvatskih branitelja iz prostora unutar gradskih zidina, što je hipoteza obrane kojom objašnjava otvaranje vatre JNA, no u tome nije imao uspjeha.
"Da smo vidjeli vojne položaje unutar zidina Staroga grada onda bismo o tome i izvijestili, no nismo ih vidjeli", rekao je Davies.
Branitelj je kao dokaze ponudio fotografije jednog minobacača kojeg puni civil i jednog topa ZIS-76mm bez posade, na što je svjedok kazao da zna za jedan minobacač koji je djelovao s različitih položaja sjeverno od zidina, ali su to bili samo neuspješni pokušaji da se uzvrati vatra.
Svjedok je naglasio da su na objektima u Starom gradu bile izvješene zastave UNESCO-a, što nije odvratilo topništvo JNA od napada.
Također je kazao da su dubrovački hoteli, koje je JNA također gađala, bili puni izbjeglica a gradska bolnica puna ranjenika.
Opisao je i kako su kazete s njegovim snimkama granatiranja Dubrovnika prebacivane do Splita zahvaljujući posadama glisera koji su probijali pomorsku blokadu grada.
Na suđenju Strugaru (70), optuženom za ratne zločine koje su snage Druge operativne skupine JNA pod njegovim zapovjedništvom počinile tijekom napada na Dubrovnik, u tijeku je 10. tjedan izvođenja dokaza optužbe.