general vojske bosanskih Srba (VRS) Manojlo Milovanović, u ožujku
1994. rekao da će otvoriti snajpersku vatru na putnike tramvaja u
Sarajevu ako se ponovo uspostavi gradski promet, što se kasnije i dogodilo.
"General Milovanović mi je dao do znanja da nadzire otvaranje i obustavu snajperske vatre. Na temelju toga sam zaključio da naređenja za pucanje iz snajpera po gradu dolaze apsolutno iz samog vrha", rekao je nizozemski general. "Cilj snajperske kampanje bilo je zastrašivanje civila, naročito žena i djece kojih je bilo i najviše među žrtvama", dodao je.
Snage VRS, po njegovim riječima, nikada nisu djelovale bez znanja
glavnog stožera, budući da su postrojbe bile vrlo disciplinirane a zapovjedna struktura centralizirana i povezana odličnim sustavom veza. Zadnju riječ imao je predsjednik RS Radovan Karadžić.
Svjedok je kazao da je VRS i nakon sporazuma o uklanjanju teškog topništva iz kruga od 20 km oko Sarajeva, u proljeće 1994., zadržala oruđa u "zoni isključenja" i povremeno otvarala vatru iz njih.
Nizozemski general je ocijenio kako je topnička vatra koju je
VRS otvarala na Sarajevo bila nesrazmjerno snažan odgovor na
sporadična djelovanja iz grada.
Optuženi Milošević je tijekom protuispitivanja okrivljavao UNPROFOR za pucanje Armije BiH iz grada a svjedok je objasnio kako je dio oruđa Armije BiH bio nepristupačan međunarodnim snagama.
Milošević je tvrdio da je iz vladinih objekata u Sarajevu bila otvarana snajperska vatra na srpske položaje, što je svjedok potvrdio. Optuženi je opširno ispitivao svjedoka o krizi kod Goražda u travnju 1994., kada je NATO bombardirao srpske položaje, a Srbi su iz odmazde zatočili 58 vojnih promatrača UN-a.
General Van Baal jedan je od prvih od niza svjedoka koje je optužba najavila u izvođenju dokaza za srpsku opsadu Sarajeva, koja zauzima značajan dio Miloševićeve optužnice za genocid u BiH.