General Lazarević ICTY-u se predao 3. veljače, nakon što je u bijegu proveo više od 15 mjeseci. Tri tjedna kasnije podnio je zahtjev za oslobađanje kojem se Tužiteljstvo nije protivilo "zbog posebnih okolnosti primjenjivih samo na tog određenog optuženika".
Te su posebne okolnosti vezane uz suradnju Lazarevića, koji je Tužiteljstvu dao petodnevni intervju i nove dokumente, objašnjeno je u obrazloženju odluke donesene bez rasprave u sudnici.
Kod odluke o oslobađanju Milutinovića, Šainovića i Ojdanića vijeće je uzelo u obzir njihovu dobrovoljnu predaju i mogućnost dodatne odgode početka suđenje zbog spajanja s postupkom generalima Lazareviću, Sretenu Lukiću, Nebojši Pavkoviću i Vlastimiru Đorđeviću, koje je predložilo Tužiteljstvo.
Milutinović je prebačen u Den Haag 20. siječnja 2003., tri i pol godine nakon podizanja optužnice, zamjenik premijera SRJ Šainović u svibnju 2002., a bivši nečelnik glavnog stožera VJ Ojdanić u travnju iste godine, obojica nakon nešto manje od tri godine bijega.
Sve trojica su u više navrata tražili puštanje iz pritvora a Šainoviću i Ojdaniću je sudsko vijeće u ljeto 2002. to i odobrilo, no Tužiteljstvo je oslobađanje uspjelo spriječiti žalbom.
Ojdaniću je ovo bio četvrti, Šainoviću treći, a Milutinoviću drugi zahtjev za privremenu slobodu.
Nova okolnost koja bi u ovome trenutku mogla pridonijeti izlasku iz pritvora je činjenica da je vijeće u obrazloženju današnje odluke istaknulo "znatan napredak" u suradnji SCG s Haškim sudom, dokazan prebacivanjem u Den Haag više deset optuženih od listopada 2004.
Također je istaknuto da su vlasti SCG do sada u cijelosti ispunile sve zahtjeve vezane uz privremeno oslobađanje drugih optuženika.
Lazarević, Milutinović, Šainović i Ojdanić optuženi su za zločine protiv čovječnosti nad Albancima na Kosovu 1999. godine.