Nadbiskup Giulio, koji će se oprostiti od Crkva u našoj domovini na Malu Gospu u zagrebačkoj katedrali, imenovan je apostolskim nuncijem 29. veljače 1992., odmah nakon što je Sveta Stolica priznala Republiku Hrvatsku.
"Tijekom godina mogao sam izbliza slijediti ponovno rađanje hrvatske nacije, koja je prvo bila kušana ugnjetačkim režimom protivnim dostojanstvu ljudske osobe, a kasnije krvavim i dugim ratom koji je prouzročio patnje i razaranja na širokim područjima Republike", izjavio je Einaudi.
Po njegovoj ocjeni, "zahvaljujući svojoj višestoljetnoj kulturi, ukorijenjenoj u kršćanskoj vjeri, i svojemu pučanstvu snažnom i žilavom u obrani vlastitih uvjerenja, zemlja je znala doći do puta za ponovnu izgradnju demokratskoga društva i puta prema Europi".
Podsjetivši da je više puta bio u Vukovaru, a prvi put mu se približio u srpnju 1992., Einaudi je rekao da je bio i na Ovčari.
"Potresno je bilo vidjeti polje križeva", izjavio je, dometnuvši kako su oni "trajni znak patnje koja je trajala za vrijeme rata".
Govoreći o trima pohodima Svetoga Oca Hrvatskoj, Einaudi je ocijenio da su ti apostolski pohodi bili "pravi blagoslov neba za Hrvatsku, događaji izvanredne važnosti za cijelu zemlju koja je velikom gorljivošću prihvatila Svetoga Oca".
"Osobno bih htio reći da je posljednji pohod Svetoga Oca okrunio u ljepoti moje diplomatsko poslanje u Hrvatskoj", izjavio je, dodavši kako je trećim pohodom Papa htio "potvrditi prisutnost Hrvatske u Europi i njezin put prema integraciji u Europsku uniju".
Nadbiskup Giulio Einaudi, koji je služio više od 40 godina Svetoj Stolici u različitim dijelovima svijeta - u Aziji, Americi, Africi i Europi - izjavio je da se u svoju domovinu Italiju vraća s jako lijepim sjećanjima.
"Posebice ću rado pamtiti susrete s narodom, njegovo sudjelovanje za vrijeme crkvenih slavlja kao i osobne kontakte", napomenuo je dodavši kako je Hrvatska lijepa, da je uživao u njezinim prirodnim ljepotama te da mu se posebice sviđaju otoci.