Kontrola nad Hormuškim tjesnacem postala je ključno pitanje u sukobu s Iranom. Posljednjih mjeseci i Iran i Sjedinjene Države iznosili su tvrdnje o vlastitoj premoći, što je stvaralo nejasnoće. Sada dokazi postaju jasniji: SAD, čija mornarica patrolira tjesnacem, ostvaruje napredak, dok Iran gubi značajan dio kontrole nad tim ključnim pomorskim putem, prenosi CNN.
Prema podacima tvrtke Kpler, koja prati brodove pomoću transpondera i satelita, više od 80 posto prolazaka kroz Hormuški tjesnac u zadnja dva tjedna odvilo se omanskom rutom. Riječ je o plovnom putu koji je odobrio UN, a Iran mu se snažno protivi.
Iran inzistira na kontroli tjesnaca i napao je desetke brodova koji su pokušali proći uz sjevernu obalu Omana. Unatoč tom riziku, većina brodova u posljednje vrijeme ignorira iranske zahtjeve i prolazi tjesnacem uz obećanu zaštitu američke mornarice.
"Sve upućuje na to da je Iran barem djelomično izgubio kontrolu nad tjesnacem", izjavio je Homayoun Falakshahi, glavni analitičar za sirovu naftu u Kpleru.
Slabljenje iranske kontrole
To je potpuni preokret u odnosu na situaciju od prije mjesec dana, kada Kpler gotovo nije bilježio promet omanskom rutom. Nagli pad prometa na ruti koju preferira Iran spriječio je Teheran u naplati tranzita, što je pokušavao tijekom proljeća. Iako je Memorandum o razumijevanju između SAD-a i Irana istekao ovog tjedna, što Teheranu teoretski omogućuje ponovnu naplatu, podaci Kplera pokazuju da u tome ne uspijevaju.
"Većina aktera na Bliskom istoku ne pristaje na iranski zahtjev za naplatom tranzita niti ga provodi. Zbog toga omanska ruta ima najviše smisla", rekao je Dan Pickering, osnivač i glavni investicijski direktor tvrtke Pickering Energy Partners.
Kuvajt, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati unajmljuju supertankere (VLCC) za prijevoz nafte iz Perzijskog zaljeva kroz Hormuški tjesnac. Naftu zatim prebacuju na tankere kupaca izvan opasne zone, u Omanskom zaljevu, navodi Andy Lipow, predsjednik tvrtke Lipow Oil Associates.
Obilazne rute
Kako bi izbjegli iranske napade, brodovi isključuju svoje transpondere, ponekad i na nekoliko tjedana. Taj takozvani "mračni promet" promakne nekim servisima za praćenje poput Kplera.
Iako se dio brodova može uočiti satelitima, teže ih je pratiti standardnim metodama.
Međutim, Sjedinjene Države, sa značajnim vojnim snagama na moru, imaju uvid u sve brodove koji prolaze tjesnacem. Izvijestili su o znatno većem obujmu transporta nafte nego što su upućivale dosadašnje procjene. Ministar energetike Chris Wright izjavio je prošli tjedan da je ukupni tranzit nafte kroz tjesnac i okolne rute tijekom jednog tjedna iznosio oko 15 milijuna barela dnevno. To je znatno bliže prijeratnom prosjeku od 20 milijuna barela.
Pitanje potpune kontrole
Zbog toga je predsjednik Donald Trump u ponedjeljak izjavio da SAD ima "potpunu kontrolu nad tjesnacem". To je upitna tvrdnja koju je više puta ponovio tijekom sukoba. Činjenica da se iranski napadi nastavljaju, a protok nafte je i dalje ispod prijeratne razine, sugerira da SAD ipak nema potpunu kontrolu nad Hormuškim tjesnacem.
No, nema je ni Iran. "Ako im je cilj bio nametnuti se kao glavni akter, rekao bih da nikada nisu ni imali potpunu kontrolu. Čini se da je njihov cilj odvraćanje kako bi potvrdili svoju moć. Mislim da u tom odvraćanju i dalje uspijevaju", kazao je Pickering.
Ipak, ako tankeri doista prevoze količine nafte koje SAD navodi, onda su iranska moć odvraćanja i kontrola nad Hormuškim tjesnacem oslabile u usporedbi sa stanjem od prije mjesec ili dva.
Situaciju dodatno komplicira činjenica da Oman i Iran pregovaraju o ponovnoj uspostavi slobodne plovidbe tjesnacem, ali bez sudjelovanja SAD-a, što je izazvalo Trumpovo nezadovoljstvo. Nije jasno kako će ti razgovori utjecati na promet nafte ili na kontrolu nad plovnim putem.
"Sve informacije i naslove treba uzimati s dozom rezerve. Ipak, može se reći da je Iran djelomično izgubio kontrolu nad tjesnacem", zaključio je Lipow.