Hormuški tjesnac je već gotovo četiri tjedna praktički zatvoren, što je izazvalo kaos na globalnim tržištima nafte, a rješenje se ne nazire. Iranske prijetnje i napadi na brodove u Zaljevu podigli su rizik tranzita do te mjere da je gotovo sav promet kroz ovaj uski plovni put obustavljen. Kroz tjesnac prolazi oko 20 posto svjetske nafte i prirodnog plina, kao i gnojiva ključna za globalnu poljoprivredu.
>> Razvoj događaja pratite na Indexu
Dok se energetska kriza produbljuje, američki predsjednik Donald Trump promiče diplomatske napore za okončanje blokade, istovremeno šaljući tisuće dodatnih vojnika na Bliski istok i razmatrajući mogućnost da američka mornarica prati naftne tankere, piše CNN.
No, Iran je u mnogočemu i dalje u prednosti, dijelom zbog svojih metoda nekonvencionalnog ratovanja koje uključuju jeftine dronove i morske mine, a dijelom zbog svog zemljopisnog položaja. Te dvije činjenice zajedno otežavaju Sjedinjenim Državama ili drugima obranu plovila ili vojnu zaštitu tjesnaca.
Iranu se, s druge strane, kontrola isplati. Iranski dužnosnici izjavili su da će nastaviti naplaćivati naknade za siguran prolazak nekim tankerima, nakon što je Lloyd’s List Intelligence 23. ožujka objavio izvješće u kojem se navodi da su najmanje dva broda platila velike iznose za prolaz.
Hormuški tjesnac na najužem je dijelu širok oko 39 kilometara, prema podacima tvrtke za analizu pomorskog prometa Vortexa. Gotovo sav promet odvija se kroz dva glavna plovna kanala, koji su još uži.
"S dobrim ga se razlogom naziva uskim grlom. U svijetu navodno postoji mnogo takvih točaka, no ova je jedinstveno izazovna jer nema alternative", rekao je Nick Childs, viši suradnik za pomorske snage i sigurnost pri Međunarodnom institutu za strateške studije (IISS).
Jedan od izazova za plovila i moguće operacije pratnje jest vrlo ograničen prostor za manevriranje. "Na otvorenom oceanu uvijek se možete preusmjeriti, ali u tjesnacu je to nemoguće.
To znači da Iran ne mora nužno tražiti svoje mete. Može jednostavno sjediti i čekati", pojasnio je Kevin Rowlands, urednik u think tanku Royal United Services Institute. Time se, kaže, zapravo stvara "zona uništenja" u kojoj vrijeme za uzbunu prije napada može biti svega nekoliko sekundi.
Uz to, Iran ima gotovo 1600 kilometara obale s koje može lansirati protubrodske projektile. Te su raketne bitnice mobilne, što ih čini teškom metom, a duga obala Zaljeva znači da Iran može napadati i daleko izvan samog tjesnaca.
"Sjeverna, iranska strana nije ravnica. Ondje su brda, planine, doline, naseljena područja i pučinski otoci. Sve to otežava otkrivanje prijetnje i olakšava Iranu da sakrije svoje mobilne oružane sustave", napisao je za CNN Rowlands, bivši voditelj Centra za strateške studije britanske Kraljevske mornarice.
Analitičari kažu da je iranska sposobnost nanošenja štete trgovačkim brodovima smanjena od početka sukoba. "Međutim, gotovo je nemoguće svesti rizik na nulu i možemo očekivati da će se brodovi još neko vrijeme suočavati s preostalom razinom prijetnje od nekih ili svih ovih sustava", rekao je Rowlands.
Složenost prijetnji znači da bi svaka operacija pratnje brodova vjerojatno zahtijevala mnogo više od tradicionalnog konvoja ratnih brodova ispred i iza tankera. "Vjerojatnije je da bi pomorska misija koristila slojeviti obrambeni pristup, s nadzorom iz satelita, patrolnih zrakoplova i dronova. Brodovi bi mogli ploviti određenom rutom koja je očišćena od mina", objasnio je.
SAD je uspio umanjiti mnoge konvencionalne pomorske sposobnosti Irana, kaže Childs. Ipak, najveća prijetnja i dalje dolazi od iranskog nekonvencionalnog arsenala, poput dronova, malih brzih jurišnih čamaca, pa čak i bespilotnih plovila napunjenih eksplozivom.
"Ako se Iranci odluče postaviti mine, mogu to učiniti s naizgled bezazlenog tradicionalnog jedrenjaka", rekao je Childs za CNN. "Iako je SAD vjerojatno neutralizirao glavne iranske podmornice, treba računati i na moguće 'patuljaste podmornice'", dodao je, misleći na male podmornice koje mogu djelovati u plitkim vodama.
Američki saveznici, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Francusku i Bahrein, također rade na razvoju planova za zaštitu međunarodnog pomorskog prometa u tjesnacu.