Ispovijest tražitelja azila: Dva puta sam putovao čamcem, tresao sam se 8 sati

Ilustracija: EPA

DVOJICA tražitelja azila koji se nalaze u Velikoj Britaniji ispričala su za The Guardian detalje svojih pokušaja da se domognu te zemlje. Uspjelo im je iz drugog pokušaja, dok su tijekom prvog putovanja preko kanala La Manche svjedočili utapanju jedne cijele obitelji. Riječ je o Rasulu Iran Nezhadu (35) i njegovoj supruzi Shivi Mohammad Panahi (35) te njihovoj djeci Aniti (9), Arminu (6) i 15-mjesečnom Artinu, koji su u listopadu plovili na plastičnom brodu dugačkom 22 metra s još 22 ljudi. Preživjeli Amir (25) i Ali (33) nakon tragedije ukrcali su se na drugi brod te su sigurno došli do Velike Britanije, gdje su zatražili azil.

Amir: Pokušavali smo razbiti staklo da oslobodimo obitelj

Amir je rekao: "Pokušavali smo razbiti staklo kako bismo oslobodili obitelj koja je bila zarobljena. Pokušavali smo preokrenuti brod nazad. No punio se vodom i preokretao. Ljudi su pokušavali stajati na obje strane broda kako bi se uspostavila ravnoteža. No punio se vodom i ponovo naginjao."

"Poznavali smo obitelj i mnoge druge s broda. Samo jedna osoba na brodu nije bila Kurd, nego Iranac koji je govorio farsi. Ostali smo svi bili Kurdi i dolazili smo iz istog kurdskog grada Sardasht u Iranu", rekao je Ali.

Oba muškarca su traumatizirana nakon nesreće. Rekli su kako su zajedno s još šestoro prijatelja s kojima su živjeli zajedno u izbjegličkom kampu u francuskom Calaisu odlučili krenuti na put brodom u Veliku Britaniju. Još dvojica muškaraca iz te grupe još uvijek nisu pronađena. 

Amir i Ali trebali su biti prebačeni kamionom

Amir je ispričao kako su se s krijumčarima dogovorili da ih prebace u Veliku Britaniju kamionom, što je mnogo sigurnija, ali i skuplja opcija. No kada su krenuli na put, odveli su ih na obalu te natjerali da se ukrcaju na brod.

Amir: Bojali smo se i nismo se željeli ukrcati na brod

"Ako ti krijumčar iz Džungle (tako zovu izbjeglički kamp) kaže da nešto učiniš, a ti to ne napraviš, ubit će te a da nitko za to neće doznati. Bojali smo se i nismo se željeli ukrcati na brod. Krijumčari su nosili pištolje i noževe te su nas prisilili da uđemo. Jedan od krijumčara je rekao: 'Potrošili smo novac na ovaj brod. Vraćanje nije opcija. Morate ući'", ispričao je Amir.

U poruci pronađenoj na Panahijinom mobitelu poslanoj nekoliko dana prije nego što su ona i njena obitelj poginuli također piše kako bi radije putovala kamionom, no za to nema novca.

"Ako želimo ići kamionom, treba nam više novca, a nemamo ga", stajalo je u poruci.

Amir je ispričao kako se obitelj nalazila u kabini koja je bila natkrivena staklenim pokrovom. 

"Na obali se nije činilo da je more loše. No kad smo izašli na pučinu, bilo je jako loše", rekao je Amir.

Valovi na pučini bili su visoki 1,5 metara

Brod se prevrnuo dva kilometra od francuske obale dok je vjetar bio jačine 91 kilometra po satu, a valovi visoki 1,5 metara. Do prevrnutog broda došla su potom četiri francuska broda, jedan belgijski helikopter i jedan brod francuskih ribara.

Neki ljudi s broda koji su spašeni odvedeni su u bolnicu s hipotermijom nakon što su se smrzavali, a dvoje ljudi imalo je srčani zastoj. Ali i Amir nisu odvedeni u bolnicu.

Ali: Dugo sam bio traumatiziran

"Nismo odvedeni u bolnicu. Srećom, oboje smo dobri plivači. Samo su nas vratili u Džunglu. Bio sam vrlo traumatiziran i trebao sam psihologa, no nije bilo nikog takvog u Džungli s kim bih mogao razgovarati", rekao je Ali.

Nakon nesreće dvojica muškaraca nisu željela ponovo putovati brodom. Krijumčari su im rekli da će ih sljedeći put povesti kamionom u Veliku Britaniju. No ponovo su ih prevarili te su drugi put završili na brodu. 

Ali: Osam sati sam se tresao

"Bio sam jako prestravljen i nisam htio ući u brod, no krijumčari su nas ponovo prisilili. Put je trajao sedam do osam sati, a moje noge su se tresle cijelo putovanje", rekao je Ali. 

Ali: Nismo imali drugog izbora nego pobjeći

Obojica muškaraca bila su u kurdskoj političkoj organizaciji koja se u Iranu bori za slobodu i ljudska prava Kurda. 

"Nismo imali drugog izbora nego pobjeći. Da su nas iranske vlasti ulovile, završili bismo u zatvoru i sa smrtnom kaznom. Ljudi nas kritiziraju jer dolazimo u Veliku Britaniju, no ne razumiju da mi nismo izabrali zemlju u koju ćemo doći i da mi ne biramo rutu. Krijumčari to čine. Posljednja stvar koju je moja obitelj rekla krijumčarima prije nego što sam napustio Iran bila je: 'Samo ga odvedite negdje gdje je sigurno'", rekao je Ali.

Pročitajte više