IVAN DRMIĆ podsjeća na pijetla koji je prerano zakukurikao, pa završio u loncu. Sa četiri godine zakašnjenja.
Državno odvjetništvo najavilo je pokretanje istrage protiv zastupnika HDSSB-a koji je baš jučer izbačen iz sabornice. Ali ne zbog njegova davnog priznanja da je po nalogu Ive Sanadera namještao izborne sabore HDZ-a, već zbog najnovije afere u kojoj je pokušavao kupiti povoljniju presudu Vrhovnog suda za Branimira Glavaša.
Bajić Drmiću ne vjeruje...
Mladen Bajić nije vjerovao Drmiću kad je prije četiri godine objašnjavao svoju ulogu u lažiranju Sanaderove unutarstranačke pobjede nad Ivićem Pašalićem 2002. godine, a potom i omogućio Vladimiru Šeksu i Luki Bebiću da na idućem stranačkom saboru istisnu Andriju Hebranga iz najužeg vrha HDZ-a. A ne vjeruje mu ni sada kad se ovaj brani da je sa 70 tisuća eura zapravo plaćao "reket" sucima Vrhovnog suda.
Za prvi slučaj Drmić nikad nije odgovarao, jer se u ono vrijeme još nije smjelo dovoditi u pitanje Sanaderovo preuzimanje HDZ-a. Pijetao je prerano kukuriknuo i baš zbog toga nije završio u loncu.
U ovom drugom slučaju, međutim, Drmić bi se mogao naći na Bajićevu udaru, premda je cijela priča o navodnom (nerealiziranom?) podmićivanju sudaca Vrhovnog suda još uvijek prilično nejasna i kontradiktorna. Ovaj pijetao očito je previše puta zakukurikao da bi ga se ozbiljno shvatilo.
... ni kad laže, ni kad govori istinu
Drmić stvarno nema sreće. Nikako da nagovori Bajića da mu vjeruje. Ni kad laže, ni kad govori istinu. Vjerojatno zato što je zaista teško ocijeniti što je kod Drmića istina, a što laž. A bez ikakve sumnje zato je Mladenu Bajiću još teže procijeniti što mu u određenom trenutku više odgovara: laž ili istina?
Ako je Drmić lagao prije četiri godine, teško optužujući Ivu Sanadera, vrh HDZ-a, pa i samog sebe - izigravajući svjedoka pokajnika - onda je trebao odgovarati za tešku klevetu i iznošenje laži. Ako je tada govorio istinu, onda je trebalo provesti postupak protiv onih za koje je namještao izbore. Vrlo jednostavno: Bajić je svojedobno vjerovao na riječ osuđenom otmičaru Hrvoju Petraču kako bi optužio Vladimira Zagorca, pa što ga onda sprječava da vjeruje na riječ bivšem saborskom zastupniku HDZ-a kako bi optužio bivšeg premijera?
35 tisuća eura po godini
Drmić danas, kao i prije četiri godine, ponovno iznosi priznanje. Priznaje da je skupljao novac za smanjenje presude Glavašu: ali ne kako bi "podmitio" suce, nego im "platio reket". I to, da priča bude još bolja, nakon što je Vrhovni sud već donio presudu. I pritom - a to je ono najbolje - smanjio kaznu Glavašu. S deset na osam godina. Da je Drmić dao novac, iznosilo bi to ravno 35 tisuća eura po godini.
Ovako, gospodar života i smrti u ratnom - i poslijeratnom - Osijeku, čovjek koji je opstruirao istragu, prijetio svjedocima, otkrivao njihov identitet, sramotio generalsku odoru, vrijeđao hrvatsko pravosuđe, ratovao s političarima i medijima, pobjegao od presude i poručivao da ne priznaje hrvatske sudove, za nagradu je od Vrhovnog suda dobio smanjenje kazne. Potpuno besplatno.
Da su suci barem uzeli novac
Da su suci uzeli Drmićev novac (a tek treba vidjeti jesu li), barem bismo znali kolika je tarifa. Da se makar ovdje radilo o podmićivanju, dobili bismo jasniju sliku o motivima koji su natjerali suce Vrhovnog suda da smanje kaznu zločincu koji se zapravo tome opirao "zubima i noktima". Ali ipak ga je dobio. Free of charge.
Ovako, mi smo zapeli s ovakvim Vrhovnim sudom, a Drmić s ovakvim Bajićem. Koji bi trebao povjerovati u ovu njegovu "laž", kao što je prije četiri godine ignorirao onu njegovu "istinu". Ali kod Bajića se nikad ne zna: u otvorenoj sezoni lova na bivšeg premijera, možda mu ono što je 2006. godine zanemario kao"laž", sada posluži kao "dobrodošla istina". Jer, za razliku od Drmića, on je pijetao koji je uvijek znao tempirati svoje kukurikanje.