Vojni zatvori u Beogradu i Šidu, KPD Sremska Mitrovica, Zrenjanin, Bileća, Manjača, Stajićevo, Begejci, Knin i Dalj samo su neki od logora koje je spomenuo Grujić, govoreći o ´neljudskim uvjetima držanja zatvorenika, zlostavljanju i ubojstvima´.
´O fizičkom zlostavljanju zatvorenika u gotovo svim logorima postoji medicinska dokumentacija načinjena nakon razmjena´, rekao je, precizno navodeći vrijeme rada logora, broj zatočenika koji je kroz njih prošao te broj i imena dijela ubijenih zatočenika.
Optuženi Milošević, koji se u procesu brani sam, u protuispitivanju je pokušao narušiti kredibilitet svjedoka optuživši ga za povezanost s ubojstvom načelnika osječkog MUP-a Josipa Reihl-Kira 1991. Grujić je s indignacijom odbacio tu optužbu, rekavši da mu je Reihl-Kir bio dobar prijatelj i blizak suradnik.
Iako ga je glavni sudac Richard May upozorio da se u ispitivanju mora držati okvira glavnog svjedočenja, Milošević je izbjegavao bilo kakva pitanja povezana s ekshumacijom masovnih grobnica u RH, materijalnim dokazima pojedinačnih zločina za koje je optužen.
Umjesto toga u dvosatnom je ispitivanju osporavao vjerodostojnost rada hrvatskog Ureda za zatočene i nestale, tvrdeći da se Ured ne bavi žrtvama i izbjeglima među hrvatskim Srbima.
´To nije točno. Ured se bavi svim žrtvama bez obzira na nacionalnost´, rekao je Grujić i dodao kako se ´Hrvatska vrlo ozbiljno bavi srpskim izbjeglicama. Njih 130 tisuća ih se vratilo, a 30 tisuća je u procesu povratka´.
Milošević je Grujićev podatak o 11.803 poginula u Hrvatskoj od 1991. do 1995., među kojima je evidentirano 298 Srba, pokušao pobijati s podatkom beogradske udruge Veritas, o 6.744 poginulih Srba u RH, uključivši i akcije Bljesak i Oluja. Grujić je osporio točnost Veritasovog popisa, dokazujući primjerom pojedinih osoba da su na njemu i oni koji su umrli prirodnom smrću, koji su još živi ili su nestali na Kosovu i u BiH.
Naveo je da se još radi na popisu poginulih i nestalih u akcijama Bljesak i Oluja i nakon njih, te da zato ti podaci nisu obuhvaćeni.
Rekao je da je u Oluji bilo oko 1.000 poginulih, od kojih je 500 ekshumirano, i 800 nestalih građana srpske nacionalnosti.
Milošević je pitao i to kako da je prve ekshumacije srpskih žrtava Ured organizirao tek 2001. i to na zahtjev ICTY-a, što je Grujić demantirao primjerima ranijih ciljanih ekshumacija srpskih žrtava u jami Golubnjača i masovnoj grobnici kod Snjegovića.
Milošević je u ispitivanju nabrojao niz lokacija i žrtava povezanih s navodnim hrvatskim zločinima kao što su 40 ubijenih na Miljevačkom platou ´92., 88 ubijenih u Medačkom džepu ´93., Paulin dvor, Lori i druge, pretvarajući se na trenutke od optuženoga u tužitelja, što mu sudac May nije zabranjivao.
Milošević je spominjao i dokumentarni film o ´Paviljonu 26 Zagrebačkog velesajma kroz koji je prošlo na stotine Srba´, te Pakračku poljanu i Marino selo, gdje je, po njemu, ´ubijeno više od 300 Srba´. Svjedok je rekao da je tamo ekshumirano 19 tijela.
Pukovnik Grujić rekao je da hrvatsko pravosuđe vodi postupke o tim događajima, da su neke osobe optužene i u pritvoru, a za neke je događaje rekao da nema saznanja.
Suđenje Miloševiću prekida se do idućeg ponedjeljka, zbog četvorodnevnog odmora optuženoga po preporuci liječnika.