S 25 godina staža kao papa, Ivan Pavao II. približava se Piju IX., papi s 32-godišnjim, najdužim pontifikatom u povijesti.
Karol Wojtyla rodio se 1920. u Wadovicama blizu Krakowa. Kao mladić bavio se sportom - plivao, veslao, igrao nogomet i skijao. Bio je zaljubljenik u kazalište i član eksperimentalne kazališne skupine, pa je neko vrijeme pomišljao i na bavljenje glumom.
U Krakowu je 1938. upisao studij književnosti i filozofije. Za nacističke okupacije Poljske njegovo se sveučilište zatvara, a on radi u kamenolomu i studira teologiju. Svećenik postaje 1946. godine. Brzo napreduje i 1964. već je nadbiskup, a 1967. i kardinal.
Mjesto nasljednika sv. Petra shvatio je kao dinamičan posao i nije vladao skriven iza vatikanskih zidina. Za njegova pontifikata sasvim se izmijenio način rada papa.
Otvorio se prema medijima, ne skriva svoj dar i svoje sklonosti pa ga novinari proglašavaju Papom-pjesnikom i Papom-skijašem, a stotinu mu putovanja izvan Italije opravdava nadimak Pape-putnika.
Njegova knjiga pjesama "Rimski triptih" bila je istodobno predstavljena u Rimu i Krakowu početkom ožujka, a objavljena je nešto prije Uskrsa. To je prvi put da jedan Papa, nakon što je postao Papom, piše i objavljuje svoje pjesme. I prije objavljivanja u Poljskoj je prodano tristo tisuća primjeraka Rimskoga triptiha.
Czeslaw Milosz, vodeći poljski pjesnik i nobelovac, ovako je napisao o Papinu djelu: "Mnogo je pjesnika i mnogo pjesama, ali rijetke su pjesme tolike istinske dubine. To je konverzacija između čovjeka i Boga".
Progresivni konzervativni Papa
Ivan Pavao II. prvi je papa koji je stupio u sinagogu, gdje je 1986. Židove oslovio sa "starija braćo". Svijet je obišla slika njegova zagrljaja s rimskim rabinom Toaffom, upravo kao i kad je 7. lipnja 1979. u Auschwitzu kleknuo pred spomenikom za šest milijuna Židova ubijenih u holokaustu.
U ožujku 2000. Papa je pozvao na kolektivno ispitivanje savjesti svoje crkve uz početak novoga tisućljeća: prvi je papa koji je javno od Boga zatražio oprost zbog strahota koje su katoličke skupine počinile u dvotisućljetnoj povijesti, često u ime Crkve.
Taj je čin Ivana Pavla II. javnost ocijenila jednim od najznačajnijih poteza tijekom njegova papinstva. "Za ulogu koju je svojim ponašanjem imao svaki od nas u tim zlima, što su pridonijela deformaciji obraza Crkve, ponizno molimo oprost", rekao je tada Papa. Prethodno je od povjesničara zatražio da što točnije istraže što je predstavljala Inkvizicija, imajući u vidu kontekst povijesnog razdoblja u kojem je djelovala.
Ispričao se i zbog grijeha protiv drugih kultura, okrutne kolonizacije domorodačkih naroda, grijeha protiv Židova i protiv žena, od lova na vještice do njihova zadržavanja u često drugorazrednom statusu.
Papa Ivan Pavao II. često je javno govorio protiv rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a početkom ove godine zauzimao se i za izbjegavanje rata u Iraku.
Unatoč Papinoj progresivnosti kad su u pitanju vodstvo nad Rimokatoličkom crkvom, ekumenizam i otvorenost prema vjernicima, zbog koje je umalo stradao u atentatu, kritičari mu zamjeraju konzervativnost u teškim crkvenim pitanjima poput rastave braka, kontracepcije i pobačaja.
Najnovijom 14. enciklikom potpisanom na Veliki četvrtak ove godine Papa podsjeća da rastavljenim ili preudanim osobama nije dopuštena pričest.
Na Međunarodnom kongresu Pontifikalnoga vijeća za obitelj u Vatikanu u studenom 2001. govorio je protiv zakona koji dopuštaju rastavu, pobačaj, homoseksualnu zajednicu i daju prava nevjenčanim parovima. Takve je zakone nazvao "nasilnim napadom na ustanovu obitelji", a neki kritičari tvrde da takvi stavovi odbijaju vjernike te da su sasvim u neskladu s brzim promjenama modernoga svijeta.
Upravo je o jednoj od tih tema s Papom 2002. želio razgovarati francuski liječnik i znanstvenik Luc Montagnier. Prema pisanju francuskoga Le Mondea, Luc Montagnier, jedan od suotkrivača virusa HIV-a, pokušao je nagovoriti Papu da ublaži strog stav Katoličke crkve o uporabi kondoma radi obuzdavanja AIDS-a u nerazvijenim zemljama.
Iako to Vatikan nikad nije službeno potvrdio, vjeruje se da Papa već dugo boluje od Parkinsonove bolesti. Sve donedavna govorio je nerazgovijetno i lijeva mu se ruka tresla pa se smatralo da je riječ o "staračkom Parkinsonu" koji sporo napreduje.
Papa Ivan Pavao II. pati od zdravstvenih problema još od svibnja 1981. kad je jedva preživio atentat: dok se papamobilom vozio Trgom svetoga Petra i pozdravljao vjernike, na njega je nekoliko metaka ispalio turski desničar Mehmet Ali Agca.
Jedan je Agcin metak završio u abdomenu, a drugi zamalo promašio srce. Papa je podvrgnut većem operacijskom zahvatu zahvaljujući kojem je preživio. Nakon duga oporavka Papa je svojem napadaču Ali Agci oprostio i posjetio ga u zatvoru.
Papa je ponovno operiran 1992. kad mu je odstranjen tumor debeloga crijeva. Kasnije je često liječen u bolnici: iščašio je rame, slomio bedrenu kost, koja mu je zamijenjena i odonda šepa i služi se štapom, a zbog stalnih bolova u trbuhu odstranjeno mu je i slijepo crijevo.
Zbog očitog slabljenja zdravlja donedavno se nagađalo da bi se Papa mogao povući te da bi putovanje u Poljsku, u kolovozu 2002., mogao iskoristiti da objavi odluku o tome.
Da je najavio povlačenje, Ivan Pavao II. ne bi bio prvi papa koji je odstupio s dužnosti. Iako je prema crkvenome zakonu povlačenje s položaja dopušteno, u moderno doba tu mogućnost ni jedan papa nije iskoristio. Posljednji papa koji je odstupio bio je Celestin V. davne 1294. godine.
Vatikan smatra Papino zdravlje isključivo njegovom privatnom stvari, ali još kolovoza prošle godine, na završetku putovanja u Kanadu i po Latinskoj Americi, Papa se činio novinarima koji su ga pratili veoma slabim. No Papa nije još odlučio otići. Naprotiv, čini se da mu se zdravlje popravlja.
Prema Le Mondeu iz rujna 2002, za audijencije u lipnju te godine Papi je Luc Montagnier dao pripravak s ekstraktom papaje koji se na japanskom tržištu već desetak godina prodaje kao proizvod za jačanje imuniteta. Iako njegovi suradnici tvrde da ga nije uzeo, Papino se zdravstveno stanje popravlja. Poslije toga počinju špekulacije o promijenjenoj terapiji za Parkinsonovu bolest.
Ove godine za uskrsnih svečanosti Papa, koji je 18. svibnja navršio 83 godine, više nije ostajao bez daha i govorio je razgovijetno, a sretan je Uskrs jasno poželio vjernicima na 62 jezika.
Da ne pomišlja na odustajanje, Papa je pokazao planiranjem za ovu godinu, nakon Španjolske i Hrvatske, još triju putovanja: u Mongoliju, Bosnu i Hercegovinu i Slovačku.