“HAJDE Mrvoš idi mrvi po Srbiji”, “A zašto nisi pogledao ugovore etnobiznismena Pupovca”, “Thompson je inovator svoje glazbe, a ti inovatoru ako možeš napravi bolji ugovor nisi se osvrnuo na demonsku ultru”, “Kopile”, “E da su tu za tebe ugradili 20% onda bi ugovor bio super”, “neka pati koga smeta ZDS”, “Mogu li idioti i kreteni shvatiti da je to jedan od najvažnijih dana u povijesti Hrvatske”, “Gospon Mrvoš ne sjećam se da ste se bunili kad je za pedere i lezbače otišao 1 000 000 kuna ili možda volite odpozadi”, “šta ne provjeravaš druge ugovore, jugoslavenčino jedna” itd.
To su neke reprezentativne reakcije s društvenih mreža i u komentarima članaka na post koji je na Facebooku objavio mladi solinski inovator i poduzetnik Ivan Mrvoš, a u kojemu analizira problematični ugovor između Grada Splita i Marka Perkovića Thompsona za nastup potonjeg na splitskoj Rivi 4. kolovoza, večer uoči obljetnice Oluje.
Napadi na Mrvoša puni primitivne mržnje
Naravno, bilo je onih koji su podržali Mrvoša, a i mnogo onih koji su konstatirali da je hrabar mladić - jer hrvatsko je društvo danas takvo da za javnu analizu jednog ugovora između jedinice lokalne samouprave i jednog izvođača treba hrabrost! - no značajan dio reakcija se sveo na primitivne i pune mržnje napade na Mrvoša. Svi ti koji su Mrvošu poručivali da seli u Srbiju, da je Jugoslaven i homoseksualac (oboje smatraju uvredom) istovremeno se deklariraju kao domoljubi i tim se domoljubljem neprestano diče.
Zapravo smo svjedočili tome kako izgleda susret dvaju posve različitih svjetova: s jedne strane je mladi Mrvoš, čovjek koji je bez slizavanja s vladajućima i Katoličkom crkvom, a temeljem vlastitih ideja i rada, uspio izgraditi uspješnu tvrtku, a s druge su Thompson i njegovi fanovi, veliki domoljubi koji svoje pozicije u životu i društvu mogu zahvaliti na monetiziranju svojeg domoljublja. Thompson je jedan od najvećih uspjeha takvog pristupa i uzor za raspamećenu rulju koja se nada da bi ona po istim principima mogla doći do novca i statusa.
Thompsonov poslovni model
Ima li boljeg poslovnog modela od Thompsonovog u Hrvatskoj kakva je postala nakon desetljeća vlasti HDZ-a i Katoličke crkve? Pa on zarađuje stotine tisuća kuna za ustaševanje, a njegova jadna publika mora ustaševati besplatno ili čak platiti ulaznicu za njegov koncert pa da može ustaševati. I oni ližu oltare, ali samo Thompson može bez problema dobiti poništenje crkvenog braka jer se slizao s pravim biskupima. I oni bi se nekako uhljebili i ništa ne radili, a Thompsonu je HDZ plaćao da - ne pjeva.
Koliko god tragično bilo, nije nimalo čudno što su Thompsonovi obožavatelji njemu tako fanatično privrženi; on je slika lagodnog života koji i oni žele, on je njihov idol jer je s jednakim izostankom talenta poput njihovoga ipak došao do luksuznih stanova, milijuna na računu i društvenog utjecaja.
Krdo vrijedno sažaljenja
Zato su i tako brutalno napali Mrvoša zbog njegove zdravorazumske analize i pitanja u povodu ugovora za Thompsonov nastup na Rivi. Njima je posve strana ideja da bi se uopće išao analizirati bilo kakav ugovor, a kamoli onaj s Thompsonom, jer on je po njima svetinja koja egzistira iznad takvih sitnica kao što su pravo, logika, ugovori, istina i poštenje. Uostalom, i njihov cijeli život se odvija izvan tih kategorija, u magnovenju nacionalizma, katolicizma, moralne i estetske degradacije i svakovrsne korupcije.
Iako su Thompsonovi obožavatelji u svojoj protofašističkoj nesvijesti opasni za hrvatsku demokraciju, teško ih je ne sažalijevati zbog njihove moralne, duhovne i civilizacijske bijede.
Kakav je to život u kojemu je vrhunac otići na Thompsonov koncert i derati se ustaške parole? Kakav je to život u kojemu je svetinja postao jedan etnobiznismen koji proizvodi nepodnošljivo lošu muziku? Kakav je to život u kojemu se kao najvažnija legitimacija predstavlja vlastito domoljublje, a ono se izražava isključivo kroz mržnju i agresiju? Zar Thompsonovi obožavatelji ne vide da život može i mora biti više od toga? Zar ne vide da su pretvoreni u maloumno nacionalističko krdo, da ih njihovi idoli muzu do zadnje kune i da svaka od njihovih svetinja cijelu Hrvatsku gura u propast?
Thompsonova Hrvatska protiv svijeta 21. stoljeća
Društveno-ekonomski model koji je doveo jednog Thompsona na vrh društvene ljestvice postavljen je tako da na tom vrhu mogu biti samo malobrojni te da njihov slatki život ovisi baš o tome da se što veći broj građana Hrvatske odrekne vlastite ljudskosti i zdravog razuma, da pristane biti dio smrdljivog krda koje će urlikati na Thompsonovim koncertima i glasati za gradonačelnike poput Opare koji će potpisivati onakve ugovore. U Thompsonovoj Hrvatskoj posao je Thompsonovih fanova da budu stoka, a oni to nažalost i na štetu sebe i cijelog društva savršeno odrađuju.
Za Ivana Mrvoša ne treba brinuti. On ionako mentalno ne živi u Thompsonovoj Hrvatskoj, nego u svijetu 21. stoljeća. Zato se i zgraža nad ugovorom koji su Thompson i Opara potpisali, jer u svijetu 21. stoljeća se takvi ugovori ne potpisuju. Zato je i objavio taj post na Facebooku, jer ne ovisi o širenju svenacionalne laži o ovim ili onim svetinjama.
Mrvoš je Hrvatima svojom analizom spornog ugovora besplatno ponudio uvid u to kako izgleda suvremeni svijet, a mnogi među tim Hrvatima su mu onda poručili da ide u Srbiju. Božanstvena ironija te poruke je da bi se Mrvoš u Srbiji zgražao nad manje-više istim stvarima kao i u Hrvatskoj, dok bi se Thompsonovi obožavatelji brzo savršeno uklopili.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala