ČIM JE izašla najava za prvu ovosezonsku epizodu emisije "Provjereno", Hrvatska se digla na noge. Novinar Ivan Čorkalo donio je ispovijest zaposlenice najvećeg hrvatskog autokluba koja je svog šefa, bivšeg saborskog zastupnika HDZ-a, osvajača olimpijske medalje u boksu, poduzetnika i predsjednika Autokluba Siget Damira Škaru optužila za silovanje.
Stvari su otišle toliko daleko da je odvjetnik optuženog Škare čak tražio zabranu emitiranja emisije.
Urednica emisije "Provjereno" Ivana Paradžiković sad je za Index otkrila kako je izgledala istraga te priče o kojoj Hrvatska i dalje bruji.
Jeste li očekivali ovakve reakcije već kad ste pustili najavu?
Jesmo, znali smo da će priča izazvati pravi potres. Ali jedino što je nama cijelo vrijeme bilo na pameti je da zaštitimo hrabru ženu koja se usudila suprotstaviti čovjeku s tako moćnim političkim zaleđem i aktivirala cijeli sustav. Naime, nakon što je priča izašla, neprekidno nam se javljaju novi svjedoci njegova nasilničkog ponašanja, nove žrtve. Damir Škaro godinama je seksualno uznemiravao i zlostavljao žene - svi su to znali i svi su o tome šutjeli. Nitko se nije htio zamjeriti, nitko se nije htio miješati. Tim više je čin ove žene herojski. Mi se iskreno nadamo kako će se i sve druge žrtve sada ohrabriti, shvatiti da je došlo vrijeme da prestanu šutjeti, vrijeme da se čuje njihov glas.
Kako su izgledale pripreme za ovu emisiju s obzirom na to da ste imali tri zbilja jake priče?
Imali smo dovoljno vremena preko ljeta da ih odradimo temeljito. Istraživačko novinarstvo zahtijeva više vremena kako bi se kvalitetno odradila priča.
Kako je izgledala istraga priče o Škari? Jeste li imali kakav strah ili brigu oko nje prije nego što ste definitivno odlučili da će sve ići van?
Ivan Čorkalo od samog je početka u toj priči. I kako mi je žrtva rekla, da njega nije bilo, ne bi ona smogla snage izgurati sve to. Ivan ju je ohrabrivao, slušao, bodrio, pratio… I tako posljednjih mjesec dana. Jedini strah i jedina briga nam je bila njezino psihičko stanje. Zabrinuti smo bili samo za nju. Jer mi smo svjesni moći medija, znamo što možemo postići objavom priče, ali ona je proživjela strašnu traumu zbog koje je u psihološkom tretmanu. Najgore mi je bilo, i to smo joj cijelo vrijeme savjetovali, da ne čita komentare ispod tekstova. Znali smo da će biti otrovnih, degutantnih, stravičnih i htjeli smo je zaštititi od toga. Nikada neću to shvatiti kako ljudi tako olako osuđuju, sipaju gnjevne i otrovne komentare. Zar se osjećaju bolje nakon toga? Zar nisu svjesni da žrtva to čita? Najdalje je otišao jedan portal koji je prenio vijest o ultimatumu Škarinih prijatelja da ukoliko ne izađe iz pritvora u roku 48 sati, da će oni prosvjedovati, uz njihov citat u naslovu: žrtva je kur**. Kada sam to pročitala, osjetila sam kao da me netko nogom udario u želudac. To nije novinarstvo. Novinarstvo tome ne bi trebali služiti. Novinarstvo je časna profesija.
Jesu li vaši sugovornici izrazili strah ili ustručavanje prije sudjelovanja u prilozima?
Strah je vrlo često prisutan i to je potpuno razumljivo. Međutim, svi koji pristanu biti naši sugovornici znaju da dobivaju najjače moguće saveznike.
Jeste li doživjeli kakve neugodnosti s visokopozicioniranim akterima koji se spominju u vašim pričama?
Pokušaj zaustavljanja ovotjedne emisije je vrlo svjež primjer čime se sve služe kako bi ograničili slobodu medija, kako bi nas zaustavili u razotkrivanju istine. Pritisaka ima uvijek, ali "Provjereno" ima jasne ciljeve i ništa nam ne stoji na putu do borbe za istinu.
Čime ćete se baviti u 13. sezoni emisije?
Dobar, stari, provjereni recept. Prvim pričama u emisiji, težim temama u kojima se bavimo razotkrivanjem korupcije i kriminala te otkrivanjem političkih afera nastavit ćemo gledatelje tjerati na promišljanje o vlastitoj odgovornosti zbog svijeta u kojem živimo. Lako se ljutiti na nekog drugoga, na političare, na kriminalce, na lopove... Ali sve dok ne osvijestimo da je svatko pojedinačno od nas djelomično odgovoran za stanje u društvu kakvo jest, nećemo ništa promijeniti. Tek kada shvatimo da svaki put kad smo okrenuli glavu i nismo reagirali, svaki put kada nismo izašli na izbore, svaki put kada smo prešutjeli neku nepravdu, obiteljsko nasilje u susjedstvu... Da smo svaki taj put bili suučesnici u zločinu, možda će nas to potaknuti da drugi put postupimo drugačije. To je prvi, ogroman korak prema promjenama u društvu. Neće nedostajati ni toplih ljudskih priča koje nam vraćaju vjeru u ljude i inspiriraju nas da zajedno koračamo u bolje sutra.