Fotografije su snimljene većinom u hrvatskom kraškom podzemlju, ali ima i onih koje prikazuju strane špilje.
Sige nastaju u kraškom podzemlju gdje se talože uglavnom minerali vapnenac i aragonit, otopljeni iz površinskih stijena, navodi Lacković.
Riječ siga od latinske je riječi "sigillum", koja znači "kipić", a međunarodni je službeni naziv za sige "speleotem", što znači "špiljski talog", dodaje.
U svijetu je zabilježeno 38 različitih vrsta siga, od kojih knjiga obrađuje polovicu, uglavnom prisutnih u hrvatskom krasu.
Lacković je suautor znanstvenog teksta iz 1997. u kojem je opisana nova, prije nepoznata vrsta siga iz špilje u kamenolomu u Tounju u Hrvatskoj. Njihov naziv je "podvodne (fraetičke) sige", a sastoje se od vapnenačke kore koja ravnomjerno oblaže čitav prostor špiljskog kanala.
Boja siga ovisi o obližnjem izvoru mineralnih primjesa, jer sami gradbeni minerali su bezbojni, napominje Lacković. Žućkaste, narančaste i smećkaste dolaze od od humusnih kiselina koje su se procjeđivale s površine. Plava nastaje od metalnih iona, a izrazito crvena i smeđa od oksida i hidroksida željeza.
Brzina rasta siga ovisi o nizu uvjeta i različita je - od 0,05 do 6,07 milimetara na godinu - ali se smatra da u prosjeku rastu 1-2 milimetra na godinu, stoji u "Sigama".
U knjizi je prikazan i katalog zbirke siga Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, u kojem je Lacković zaposlen.
(Hina) xiluc ymc