´Stilske vježbe´ najpoznatije je djelo vodećeg francuskog pjesnika i romanopisca Raymonda Queneaua.
Prijevod i adaptaciju ´Stilskih vježbi´ obavili su Tonko Maroević i Tomislava Radić koji je i redatelj te dugovječne predstave. Uz njih dvojicu velika zasluga za njezin kontinuitet pripada prvacima hrvatskog glumišta - Peri Vrgić i Leli Margitić. Inače, prve dvije godine u predstavi je igrala Mija Oremović.
Uz večerašnju jubilarnu 35. obljetnicu izvođenja predstave povjesničar umjetnosti Tonko Maroević u katalogu predstave naglasio je kako su ´Stilske vježbe´ neka vrst ´kolumbova jajeta´.
´To je ono što mislimo kad kažemo da je R. Queneau pronašao najjednostavniji književni oblik u kojem bi se pokazala sva ograničenja književnog oblika uopće. Predstava na 99 načina od - najsloženijeg do telegrafskog stila - parodira banalne prizore u autobusu. U tom djelu Queneau je ujedinio stilske lingvističke i poetske akrobacije, klasičnu tradiciju i poetski realizam prožet humorom, stoga, ovo djelo po pisanju književne kritike zauzima posebno mjesto u književnosti 20. stoljeća´, ističe Maroević.
A, kako dodaje, kada je riječ o toj kultnoj predstavi, hrvatski priređivači su dopustili izvjesnu slobodu smjestivši radnju u domaću sredinu da bi je približili publici. Na taj način, naglasio je, uveli su jednu moguću liniju interpretacije događaja koja prelazi preko svih pokušaja uobličavanja, da bi završila u neartikuliranom´.
Maroević napominje da se ovdje mogu dovesti u zajedničku blizinu ´Stilske vježbe´ s iskustvima pisanja ´Ćelave pjevačice´, E. Ionesca.
´´Stilske vježbe´ šire su kao igra čak i od Ionescova teatra, a već po namjeni sasvim su oslobođene ikakvog odnosa prema kazališnim konvencijama´, ističe Tonko Maroević.
Večerašnja jubilarna predstava okupila je, uz autore predstave i njezine glavne protagoniste, brojne suradnike i glumce toga popularnog zagrebačkog kazališta.
U Teatru ITD naglašavaju da kod publike i dalje postoji interes za ovu dugovječnu predstavu.