JADRANKA KOSOR opet je pala kao žrtva vlastitog nadahnuća.
Nakon što je objavila da će Hrvatski sabor raditi do iznemoglosti, doslovno do zadnje kapi HDZ-ova kvoruma, novinarima je rekla i ovo: "Prijevremeni izbori želja su nekih koji imaju samo želju za vlašću i misle da vlast pada s grane".
I tako, osim što je oporba lijena i nedomoljubna, sada joj se na dugačku listu grijeha dopisuje i želja da nakon osam gladnih godina u pustinji barem još jednom u životu pobijedi na izborima. To je valjda normalno, HDZ je toliko navikao biti na vlasti da bilo čiju želju da se te vlasti dokopa protuprirodnim bludom. Gotovo manijakalnim porivom.
Još je, međutim, slađa njezina druga izreka: "Oni misle da vlast pada s grane".
To kaže političarka kojoj se dogodilo upravo to: vlast joj je doslovno pala s grane. A može i ovako: ona je pala s grane ravno na čelo Vlade i HDZ-a.
Je li joj Sanader otkrio zašto odlazi?
Kako je točno do toga došlo, odnosno kako je izgledao trenutak kad je Ivo Sanader svojoj vjernost sljedbenici priopćio da joj ostavlja u amanet državu i stranku još uvijek nismo doznali (Je li bio šok? Je li Jaca plakala? Je li možda pitala zašto?), ali barem smo imali prilike vidjeti na koji način se to finaliziralo.
Sanader je pozvao stranačke delegate u Arenu, nahvalio Jadranku Kosor, izljubio je u oba obraza i odjurio na Malo vitra. Ona je, vidno ganuta (možda i iznenađena?), zahvalila svom "dragom Ivi, dragom prijatelju" što joj je vlast bacio s grane ravno u krilo, a onda sve podredila ambiciji da na toj vlasti što duže ostane.
Na vlasti zubima i noktima
Nije raspisala stranačke izbore kako bi potvrdila vlast u stranci. Niti je raspisala parlamentarne izbore kako bi potvrdila svoj legitimitet.
Nije to učinila ni kad su se otkrili razmjeri HDZ-ovih zločina, pa čak ni onda kad se vidjelo da njezina vlada naprosto nije sposobna nositi se s krizom.
Ali je zato u naredne dvije godine plastično demonstrirala što misli pod onim: "Vlast znači služenje narodu, treba puno i teško raditi".
Evo baš danas zajahala je drvenog konjića na Velesajmu. Sutra nas čeka neka druga ludorija.
I tako, političarka koja se dvije godine zubima i noktima grčevito održavala na vlasti predbacuje oporbi da joj je "samo do vlasti".
I baš ona političarka kojoj je odbjegli prethodnik gurnuo vlast u ruke ima pokrića govoriti kako "oporba misli da vlast pada s grane".
Treba joj vjerovati kad o tome govori.
Ako je pak pritom mislila na svoju stranku, onda moramo priznati da je u pravu. HDZ-u doista vlast nije pala s grane. Ispala je iz Barišićeve torbe.
Kraljica floskula
Uglavnom, nakon što se potvrdila kao kraljica protokola, kraljica crvenih vrpci i temeljnih kamena, Kosor je sada odlučila usavršiti titulu kraljice floskula.
Primjerice, floskula o zaštiti branitelja od srpskih optužnica, iako je o njima u nekoliko navrata urotnički šutjela. Floskula o spašavanju Tihomira Purde, iako je njezina vlada kriva što ga je uopće trebalo spašavati.
Pa zatim floskula o požrtvovnom radu, iako se taj rad svodi na sumanuto tumaranje zemljom i uveseljavanje raje. Tu je i floskula o brizi za običnog čovjeka, osim za one kojima je pozirala kao kuma njihovu djetetu, a onda nije ni čestitku poslala.
Kanibalska želja za vlašću
A sada su u opticaju floskule o neprirodnoj, gotovo kanibalskoj želji oporbenih stranaka za vlašću, kao da ne shvaćaju kako je nakon toliko godina postalo sasvim prirodno da vlast pripada samo i isključivo HDZ-u.
Možda je Jadranki Kosor vlast pala s grane. Ali to joj ipak ne daje za pravo da se hrvatskim građanima obraća kao da još nisu sišli s grane.