"ONO što je izrazito važno, vlada Republike Hrvatske je odluku o odabiru donijela 29. ožujka 2018. godine. Neovisno o korespondenciji koja je postojala u ovim nekim prepiskama elektronske pošte s predstavnicima veleposlanstva SAD-a u Zagrebu, s ljudima u stručnom timu ili s predstavnicima Ministarstva obrane. Zašto to govorim? Jer neovisno o tome jesmo li tada za tu korespondenciju znali, da li je ona adekvatno percipirana i čitana, da li su ti signali bili tako jasni ili ne. Po meni, nisu bili tako jasni, jer je u tom trenutku natječaj trajao", rekao je danas u saboru premijer Andrej Plenković, tijekom aktualnog sata, odgovarajući na pitanje SDP-ova zastupnika Franka Vidovića o propasti kupovine višenamjenskih borbenih zrakoplova od Izraela.
Pogledajte snimku:
Krstičević i Plenković različito o istom
Ono što je bitno za naglasiti je da je Plenković, prvi put, jasno i nedvojbeno, priznao kako je Hrvatska bila upozorena na moguće probleme, što je različito od dosadašnjih tumačenja ministra obrane Damira Krstičevića, ali i samog šefa vlade, koji su do sada ponavljali mantru kako nije bilo upozorenja s američke strane.
“S američke strane nikada ništa nije bilo sporno”, tvrdio je Krstičević, a tu tezu ponovio je prije dva dana i to pred novinarima, nakon sjednice Vlade na kojoj je donesena odluka o poništenju natječaja za nabavku borbenih zrakoplova.
Plenković je danas u nastavku svog odgovora zastupniku Vidoviću, priznao da su nakon tih, kako je rekao, "signala" poslali delegaciju u Washington i u Izrael.
Diplomat koji ne razumije mailove iz američkog veleposlanstva?
"Poslali smo da nam kažu hoće li Izrael omogućiti suglasnost SAD-a i da li je u SAD-u na visokoj razini tada to u redu. I oni su rekli 'da'. Pa ne bismo donijeli odluku da takvu provjeru nismo napravili!", rekao je na kraju svog izlaganja premijer Plenković.
Osim priznanja da su postojala upozorenja, a što do sada nismo čuli i što je u suprotnosti od onog što govori Krstičević, nevjerojatno je da Plenković, koji je diplomat, priznaje kako mu nisu bili jasni "američki signali". Tako ispada da su Amerikanci uporno upozoravali, ali Plenković i Krstičević nisu bili u stanju shvatiti ta upozorenja, jer njima nisu bila dovoljno jasna.
Plenković je od 1994. do 2002. radio kao diplomat u Ministarstvu vanjskih poslova, a pet godina je bio i zamjenik veleposlanika u Francuskoj pa je nevjerojatno da netko s takvim iskustvom nije razumio "signale" američkog veleposlanstva u Hrvatskoj.