Zemlja se prazni, javni sektor raste. U zadnja tri mjeseca uhljebljeno 1600 ljudi. Dokad?

Foto: Index/Hina/123rf

BROJ zaposlenih u državnim i javnim službama u Hrvatskoj nezaustavljivo raste te je krajem rujna ove godine dosegnuo 233,8 tisuća, što je porast od preko 1600 ljudi u samo tri mjeseca, odnosno od kraja lipnja ove godine.

Rast broja zaposlenih u javnom sektoru zanimljiv je fenomen, pogotovo kada uzmemo u obzir masovno iseljavanje koje uz nepovoljan odnos rođenih i umrlih dovodi do pada ukupnog broja stanovnika - korisnika usluga javnog sektora.

Znači sve više ljudi je potrebno kako bi pružalo usluge sve manjem broju stanovnika. Uz to treba imati na umu da je tehnologija dovela do ubrzanja i pojednostavljivanja rada pa bi i zbog toga bilo logično da se smanjuje i broj zaposlenih u javnom sektoru. No događa se upravo suprotno.

Krajem 2015. godine broj zaposlenih u državnim i javnim službama iznosio je 230.072, da bi do kraja sljedeće, 2016. godine, porastao na 231.224 zaposlena. Do polovice 2017. godine, odnosno do kraja lipnja, njihov broj raste na 232.240, da bi do kraja rujna 2017. porastao na 233.886. Istovremeno je broj stanovnika smanjen za oko 250 tisuća.

Broj zaposlenih u državnim i javnim službama


Hrvatska ima ukupnu javnu potrošnju od 156 milijardi kuna. U samom vrhu smo po izdvajanjima za administraciju i javni dug - na to odlazi čak 19,5 posto ukupne potrošnje, odnosno preko 30 milijardi kuna.

Jasno je da je situacija u kojoj se javni sektor širi, dok najproduktivniji dio stanovništva bježi u inozemstvo, dugoročno neodrživa jer uskoro neće imati tko plaćati dovoljne iznose poreza kako bi se financirali svi koji egzistenciju traže na proračunu.

Hrvatska je u recesiji bila čak šest godina. Stotine tisuća ljudi u privatnom sektoru tada su ostale bez posla. Istovremeno, državna potrošnja nastavila je rasti, vlada se ponašala kao da se ništa ne događa - osim što su se nastavili zaduživati i dizati poreze. Sve je to rezultiralo iseljavanjem i javnim dugom od gotovo 300 milijardi kuna.

Omjer zaposlenih i umirovljenika se gotovo izjednačio, a za demografski preokret trebalo bi se dogoditi čudo. Kako Hrvatska ima mirovinski sustav koji se uglavnom bazira na međugeneracijskoj solidarnosti, mirovine su već sada mizerne jer ovise o uplatama postojećih radnika. Praktički jedan radnik mora osigurati prihode jednom umirovljeniku.

Situacija će se vjerojatno samo dodatno pogoršavati tako da će oni koji će u mirovinu ići za 20-30 godina teško moći - ne loše, nego uopće - živjeti od mirovine.

Slično će proći i svi koji se guraju u javni sektor, nadajući se da će se tamo skloniti na sigurno. Kada se svi koji mogu i žele stvarati novu vrijednost presele u neke druge zemlje, presušit će novac i za njihove plaće.