"HRVATSKI političari, pogotovo premijer Ivo Sanader, glasno promoviraju europske vrijednosti i njihovu posvećenost pristupanju Europskoj uniji. I dok su neeuropska ponašanja kao ratni zločini, terorizam i fašizam u Hrvatskoj zabranjeni, u praksi su tolerirana čak i njegovana. Treba li EU Hrvatsku uopće - državu koja svijetu pokazuje samo svoje lijepo, ljetno lice, dok skriva dvojbene vrednote", stoji u komentaru hrvatske spisateljice Slavenke Drakulić, objavljenom u britanskom Guardianu.
U komentaru se Hrvatskoj najprije spočitava sprovod upravitelja ustaškog logora Dinka Šakića, koji je pokopan u ustaškoj uniformi. Drakulić napominje kako je Šakić na povratku iz emigracije nakon hrvatskog osamostaljenja 1991. dočekan u Hrvatskoj poput celebrityja, i kako je u intervjuima ponavljao kako se ni zbog čega ne kaje. Napominje da mu vlasti pod vodstvom predsjednika Franje Tuđmana ne bi ni sudile za upravljanje logorom u kojemu su smaknuti deseci tisuća ljudi i smrti dvojice Židova koje je osobno smaknuo, da nije bilo signala iz Izraela o tome kako je ta država potpuno spremna suđenje prebaciti onamo.
Bušić - heroj i mučenik "za našu stvar"
"Na njegovom je sprovodu dominikanski svećenik Vjekoslav Lasić održao govor u kojemu je savjetovao Hrvatima da se dive Šakiću i doživljavaju ga kao primjer. Efraim Zuroff iz Centra Simon Wiesenthal protestirao je kod predsjednika Stjepana Mesića. Skandal je tu završio", navodi Drakulićka u Guardianu. Druga zamjerka ide na račun dočeka Zvonka Bušića prije nekoliko mjeseci, koji je zbog otmice aviona i postavljanja bombe na stanici metroa u New Yorku odležao 32 godine u američkom zatvoru.
"Ali, u Hrvatskoj on je smatran herojem i mučenikom 'za našu stvar', žrtve su nesreća. Uspoređivan je s Beginom, Arafatom, Mandelom, Che Guevarom i Titom", piše Drakulić, a dodaje: "Kao da to dvoje nije dovoljno za Hrvatsku, nego se ona podijelila i oko pop-pjevača Marka Perkovića Thompsona".
Što policija i Državno odvjetništvo i mogu uopće napraviti?
Njegova se publika, navodi, oblači u odore okićene ustaškim simbolima, već uobičajeno dižu ruke u fašistički pozdrav, a neki od njih čak viču "Ubij Srbina", te postavlja pitanje trebaju li se koncerti koji izazivaju mržnju po nacionalnoj osnovi zabranjenu zakonom zabraniti ili ne?
Spočitava hrvatskoj policiji i Državnom odvjetništvu toleriranje takvog ponašanja, ali onda domeće - "ali kako i mogu reagirati kad neki ministri idu na njegove koncerte?".
"Nedavno predsjednik Mesić nije prisustvovao teniskom turniru zato što je Thompsonov koncert trebao biti održan u istom gradu. Ipak, Hrvatski helsinški odbor - za ljudska prava! - brani pravo pjevača na nastupe. Gradonačelnici su podijeljeni: za neke je Thompson domoljub, za druge promotor fašističkih vrijednosti", stoji u tekstu.
"Ne broje se zločini, nego namjere iza njih"
Autorica piše kako je ta dilema apsurdna jer se antifašizam kao temelj navodi u hrvatskom Ustavu, dok je fašistička mržnja zabranjena. Pita, u čemu je onda problem?
"Problem je u hrvatskom stavu prema vlastitoj prošlosti. Dokumenti i deklaracije su jedna stvar, a realnost je druga, Zapravo, prije njene 17-godišnje nezavisnosti, Hrvatska je bila samostalna država samo jednom: između 1941. i 1945. godine - kada je njome upravljala nacistička marionetska vlada. To je povijest na koju se naslanjala Hrvatska Franje Tuđmana, a isti se sentiment nastavlja", piše ona te zaključuje da je u Hrvatskoj unatoč odricanju zloglasnog povijesnog nasljeđa "generalni stav da borci za 'nacionalnu stvar' po definiciji ne mogu biti zločinci. Ne broje se zločini, nego namjere iza njih. To je ista logika koja ratne zločince balkanskih ratova, poput Mirka Norca, pretvara u heroje".
A.B.
Foto: Index