KAKO je to živjeti u svijetu Jadranke Kosor? Lagodno i relaksirano. U tom svijetu propadanje se naziva oporavkom, statistička greška uspjehom, blokada napretkom. A neuspješna premijerka proglašava - uspješnom.
To je, dakle, svijet za sebe. Udaljen od stvarnosti, umotan u fantaziju. U tom svijetu Jadranke Kosor moguće je hvaliti se padom nezaposlenosti, iako svi službeni pokazatelji govore suprotno.
Birokratski i korupcijski pakao
Moguće je na sva zvona najavljivati velike investicije, pa onda ne ostvariti nijednu. Moguće je čak govoriti o tome da je Hrvatska kao stvorena za strana ulaganja, bez obzira što najveći stručnjaci i strani ulagači govore o Hrvatskoj kao o "birokratskom i korupcijskom paklu".
To je svijet u kojem se naveliko zaglaba i demokraciji i pravoj državi, a onda se izbornim inženjeringom i sumnjivim biračkim popisima varaju birači. U tom svijetu Jadranke Kosor nema mjesta za objektivne analize o još jednom padu BDP-a, padu industrijske proizvodnje, padu osobne potrošnje. Ima mjesta samo zaduživanju. I izgradnji kulta ličnosti.
Nema tu mašte ni dosjetke
Bilo bi krivo pomisliti kako se tu radi o svijetu s onu stranu ogledala. Nije to onaj literarni svijet pun mašte, dosjetke, imaginacije. Ovaj svijet u kojem živi hrvatska premijerka više podsjeća na ona izolirana mjesta lišena kontakta sa stvarnim svijetom, na mjesta u kojima je vrijeme stalo i u kojima Jadranka Kosor svakoga dana, uporno i mukotrpno, oslikava neku svoju stvarnost. Nije to svijet imaginacije, samo puke uobrazilje.
Ako netko ne vjeruje u to, onda neka posluša premijerkine odgovore na aktualnom satu u Saboru. Neka obrati pažnju na njezine govore. Neka sakupi njezine izjave. Uvjerit će se da dok se svijet oko nje ruši, ona pjeva arije. Dok ona priča jedno, svi ostali govore nešto sasvim drugo.
Prvo nas je mjesecima uvjeravala da je spremna na radikalne mjere u oporavku gospodarstva. Da bi onda plakala kako je nemoćna jer joj nitko ne želi pomoći. Onda je nabila harač uvjeravajući nas da je to spasonosna mjera, iako je to dodatno ubilo potrošnju.
Uobrazilja je uzela maha
Govori o padu nezaposlenosti, pa skriva službene podatke koji to opovrgavaju. A statističku grešku od 0,2 posto rasta BDP-a proglašava početkom oporavka. I tako iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu.
I što je najgore, a zapravo je neminovno, Jadranka Kosor počela je vjerovati u taj svoj izmišljeni svijet. Počela je vjerovati u svoju sliku požrtvovne i odlučne premijerke. Ugledne i važne. Suosjećajne i emotivne. Nedodirljive i nepogrešive.
Sanaderov svijet
Njezin prethodnik Ivo Sanader također je živio u jednom takvom svijetu. Ali njegov svijet bio je ispunjen jahtama i limuzinama, satovima i slikama, delicijama svake vrste. Ovaj Kosoričin svijet na silu je sklepan ne bi li se ona u njemu osjećala i izgledala bolje. Izgradila je Potemkinovo selo samo sebe. Pomalo oronulo, nakrivljeno i trošno, ali ipak samo njezino.
Pa ipak, mora joj se priznati jedna stvar: za razliku od Sanadera, ona je u svemu tome prilično uporna, premda ograničena. Zaista se želi pokazati uspješnom premijerkom. Zaista se želi svidjeti svima: novinarima i braniteljima, poduzetnicima i sindikalistima. Sanadera za sve to nije bilo briga.
Barroso kao veliki zločesti vuk
Kako je, dakle, živjeti u tom svijetu Jadranke Kosor? Relaksirano, ali ipak naporno. Potrebno je svakoga jutra iznova podizati srušene kulise i sklepati nove. Jer svakoga dana dođe neki veliki zločesti vuk (poput Jose Manuela Barrosa) koji će jednim dahom otpuhati snove (o dovršetku pregovora u lipnju).
I cijeli taj izmišljeni svijet Jadranke Kosor sruši se preko noći. Nažalost, zajedno s njim i ovaj naš svijet. Tako stvaran i tako mračan.