JEDNA mrtva osoba i par teško otrovanih koje će, i ako se izvuku, vjerojatno posljedice ljetovanja na Jadranu nositi cijeli život, a sve zato što je neki "genijalac" u želji da uštedi koju tisuću kuna u brod stavio jeftini agregat za struju predviđen za rad na otvorenom. Jedan od onih agregata koje lako kupite za samo koju tisuću kuna u trgovačkom centru. Agregat za koji jasno i uredno u uputama piše: "Never run the engine indoors."
Stvar je strašna na nekoliko razina. Prvo, dovela je do ljudskih žrtava. Drugo, što se to događa u ovoj zemlji kada se na račun uštede od koju tisuću kuna ili eura ide ugrožavati i vlastiti i tuđe živote zbog nečega što bi valjda svi trebali znati iz srednje škole – ugljikov monoksid ubija. Posebno ubija u zatvorenom prostoru.
Jeftini benzinski generator za korištenje u otvorenom prostoru – vidite ih i sami po gradilištima, a i oni koji se sjećaju redukcija 90-ih, sjetit će se kako su zujali ispred svakog kafića ili firme – nikada i ni u kom slučaju se ne smije koristiti u zatvorenom prostoru. I da hoćete napraviti ispuh – kratki auspuh vam to ne dozvoljava, a i da ga spojite, tko zna gdje će plinovi početi curiti jer stroj za takve "prerade" nije predviđen.
Elementarno znanje fizike
Brodsko korito je zatvoreno, plinovi se unutra rado zadržavaju i nije jedan slučaj da je netko stradao zbog toga. Opet, za to vam ne treba neko posebno školovanje. Srednjoškolsko znanje iz fizike i kemije je sasvim dovoljno. I onda, kakav to mora biti nemar, kakav to mora biti javašluk, što je bilo uopće tim ljudima u glavama da takav motor stave unutar broda? U ovom slučaju čak su i sebe doveli u smrtnu opasnost – otrovni plin je mogao krenuti i prema kabinama u kojima su smješteni zapovjednik i posada.
Otvara ovaj slučaj više dimenzija. Prvo, tko se sve u Hrvatskoj hvata poduzetništva kada je zbog nekoliko tisuća kuna uštede u stanju ugroziti živote? Drugo, kakav je to model školovanja ljudi koji upravljaju turističkim brodovima kada su u stanju dopustiti nešto ovakvo na svom brodu? Hrvatska je odvajkada bila poznata po kvalitetnim pomorcima i strani brodovlasnici na časničkim mjestima vole vidjeti Hrvate, makar su i duplo skuplji od nekih drugih. Jesmo li sada i tu nazadovali?
U konačnici – makar ovdje inspekcije nisu neposredno odgovorne jer ih, čini se, nitko nije obavijestio o preinakama na brodu, očigledno nije postojao strah od nadzora. Hrvatska država jako prati je li netko izdao dva sladoleda bez računa, ali brodovi kapetanija su previše u luci, premalo u plovidbi. Neki nemaju ni kompletirane posade, a ni goriva za svakodnevni nadzor. A na moru se radi o ljudskim životima, a ne o par kuna poreza! Radi PDV-a se sjate po otocima cijela jata inspektora, a kada ste vidjeli da gliseri kapetanije ili pomorske policije plove okolo i paze na to vozi li tko blizu obale? Da naprave malo više pregleda brodova koji voze turiste? I da se razumijemo – kritika ide državi i ministrima, ne ovima na terenu, za koje država misli da bi na vesla trebali ići okolo.
Dođe genijalac i skine nosivi zid
S druge strane, na kontinentu zgradi popuca fasada jer su, po svemu sudeći, genijalci rušili nosive zidove bez ikakvih planova, elaborata i svega što uz to treba. Dođe frajer s pilom za beton, povuče jednu iz pivske boce i: "Hoćemo ovdje vrata, majstore?“ Ma, udri! Ima tu rezerve! Što zna taj statičar, da ima pojma, slagao bi kombinacije u kladionici, a ne zgrade! Pa ovaj probije jedan zid, susjed gore drugi, pri sljedećem potresu u Zagrebu (jer veći dio grada ulazi u trusno područje) znat ćemo detalje.
Netko je vjerojatno u svim tim slučajevima i napomenuo kako stvari trebaju ići drugačije i dobio: "Ma što ti to znaš!", "A vidi Tesle!", "Oš' mi ti kupiti veći stan / generator za brod / gume za autobus?" Vidimo, uostalom, svako malo i u kakvom su stanju neki autobusi koji prometuju po Hrvatskoj: da to uhvati kvalitetna inspekcija na samoj cesti, vjerojatno bi dobili rješenje da ih pretvore u metalnu kocku. Pogledajmo i automobile, ne samo da mnogi ugrožavaju druge, ugrožavaju i sebe – ako ne vjerujete, pitajte svog vulkanizera da vam pokaže s kakvim gumama ekipa dolazi pitati "može li ih popraviti" i "može li to još jednu sezonu", i to ekipa s autima od nekoliko desetaka tisuća eura vrijednosti. Jer, naravno, kupio se auto dvije klase više nego što se može pa sada gume koštaju.
Ne zavaravajmo se – narod samo kopira neodgovornu vlast
Zašto je tako? Više je razloga, ali zasigurno stvar počinje od vrha. Ako narod vidi da političar može voziti pijan i ne događa mu se poslije skoro ništa – što ne bi i oni popili koju više? Ako direktor može narediti da neispravan autobus ode na cestu, što ne bi i oni prošli tehnički "uz tri crvene", kako se nekada govorilo. Ako ministar nije odgovoran ni za što, što bi oni bili odgovorni?
Ako se društvenim stepenicama dižete kao "žetončići" koji, eto, drže vladu političkom trgovinom, a ne sposobnošću, radom, zalaganjem – što bi se drugi trudili nešto naučiti, pa i osnove, tipa kretanja plinova unutar zatvorenog brodskog korita? Ako kod očiglednog namještanja javne nabave nitko nije odgovoran – zašto bi se itko plašio neke inspekcije? I u konačnici, ako toliko slučajeva za koje znamo ide u zastaru, zašto bi se itko plašio suda? Ako ljudi s hrpom kaznenih postupaka drže funkcije gradonačelnika i šefova stranaka, zašto bi se itko opterećivao uputom za korištenje generatora?
Bakšiš i javašluk
Cijela sadašnja Hrvatska se može opisati dvjema riječima koje smo pokupili od Turaka: bakšiš (u smislu mita službeniku) i javašluk (lijenost, nemar, nepažljivost). Te dvije riječi iz zadnje faze raspadajućeg turskog carstva balkanski narodi su prenijeli u 21. stoljeće i sada se, eto, čudimo kako nam ide loše. Dok te pojmove ne izbacimo iz vrha, iz vlasti, iz državne i javne uprave – dotle nemojte očekivati da će se narod drugačije ponašati. Dok se cijeni "on krade, ali i nama daje", a znanje smatra pametovanjem – nemojte se čuditi ne ako, nego kada vam netko od najbližih postane dio statistike. Dok je pojam onaj koji se snađe, a ne onaj koji pošteno i kvalitetno radi, nikada se ova zemlja neće vratiti tamo gdje pripada – Srednjoj Europi.
Usput, neće vam pomoći očajavanje po Fejsu kada je već netko mrtav. Ovakvu Hrvatsku, punu neodgovornosti, javašluka i bakšiša, upravo su stvorili Hrvati. Svojim glasovima i svojom slobodnom voljom. Nagrađujući one koji nemaju odgovornosti, nemaju morala i nemaju znanja. Neodgovornost u društvu uvijek kreće odozgo, od vlasti, ne od naroda.
Dok se ne promijeni vrh – to što će nekoga pri dnu lanca kazniti, neće promijeniti ništa. Kao što, uostalom, vidimo da nove oštrije kazne u prometu ne donose ništa novo, ljudi ginu na ulicama skoro svaki dan.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala