JUČERAŠNJA emisija "U sridu" je, kao što se i moglo očekivati, kao svoju ključnu temu imala ono što hrvatski mediji serviraju kao krucijalni problem svakog građanina Republike Hrvatske - sudbinu generala Ante Gotovine.
Slično kao što se danas po tom pitanju ne govori ništa što se, na ovaj ili onaj način, nije bilo govorilo u prethodne četiri godine, tako da ni voditelj niti njegova dva gosta - Ante Markov i Marin Jurjević - nisu rekli ništa što u proteklih tjedan dana nije već bilo rečeno od gotovo svakog pripadnika hrvatskog medijskog, kulturnog i političkog establishmenta.
Jedini koji je unio nešto osvježenja i na određeni način proturječio mantrama o pravnoj bitci koju Gotovina, a zajedno s njim i ostatak nacije, neće izgubiti bio je Pavle Kalinić. Za razliku od većine hrvatske javnosti, koja predstojeću hašku epopeju očekuje s istom onom prkosnom samouvjerenošću koja je krasila Ćiru pred utakmice s "Debrecenom", Kalinić stvari gleda iz neke druge perspektive iz koje se moraju postaviti neka prilično jednostavna ali neugodna pitanja te donijeti još neugodniji zaključci.
Kalinić je iznio tezu prema kojoj je apsurdno očekivati da bi haški sud kao institucija mogao biti blagonaklon ili na bilo koji način izaći u susret pojedincu koji je autoritet te iste institucije izvrgavao ruglu u prethodne četiri godine.
U svjetlu toga se sve najave o Gotovininom puštanju da se brani sa slobode ili eventualnom prebacivanju procesa na hrvatsko pravosuđe mogu shvatiti isključivo kao ne baš uvjerljivi pokušaji utjehe ili smirivanja hrvatske javnosti. Kalinić je u emisiji otišao još dalje i iznio misao koja se u današnjoj Hrvatskoj smatra heretičkom - da postoji ozbiljna mogućnost da Gotovina bude proglašen krivim i osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu.
Takva mogućnost je, ako se gleda dosadašnja praksa haškog suda, sasvim realna, što je na svojoj koži osjetio i što još uvijek može osjetiti general Blaškić, koga danas mnogi u Hrvatskoj još uvijek odbijaju nazivati osuđenim ratnim zločincem, iako on to formalno-pravno jest. Ta mogućnost postaje još realnija ako se uzme u obzir da je upravo Ante Gotovina bilo ime na kome su neke svjetske velesile - o čijoj logistici, financijskim i drugim resursima Sud ovisi - potvrđivale svoju vjerodostojnost. Konačno, nije li glava Ante Gotovina bila ucijenjena na iznos od 5 milijuna dolara od strane američke vlade? Osobe koje nakon svega toga završe iza rešetaka teško da se mogu nadati ičemu dobrom.
Pitanje koje se Kalinić nije sjetio ili nije imao hrabrosti postaviti jest da li je sudbina Ante Gotovine uistinu ključni problem s kojim se Republika Hrvatska danas suočava. Ono što je temeljni cilj današnje hrvatske politike - ulazak u Evropsku Uniju - je postao formalnost koja više s Antom Gotovinom nema nikakve veze.
Haška presuda, ma kakve politikantske fraze sadržavala, neće imati baš nikakav utjecaj na budući ekonomski i politički položaj Hrvatske u svijetu. Taj položaj ovisi o nekim drugim stvarima, a o tim drugim stvarima se ne govori, niti u večerašnjoj emisiji niti inače.
Tako se nitko nije suočio s prozaičnom činjenice da na svakodnevni život običnog građanina od haškog daleko veći utjecaj imaju neki njemu bliži sudovi, ali na čije odluke i praksu taj građanin, kao i mediji, obraća daleko manju pažnju. Tako se može steći dojam da je Gotovina danas ušao u zatvor, između ostalog, i zato da bi omogućio da nekako u isto vrijeme iz zatvora na jedan prilično skandalozan način izađu likovi koji takvu sudbinu daleko prije zaslužuju.
Dragan Antulov
(Screenshot: Nova TV)