Petar Snačić često se u historiografiji spominje kao zadnji hrvatski kralj. Poginuo je u bitci na Gvozdu, navodno na današnji dan 1097. godine.
Tu ide nekoliko "ali". Prvo, u školskim udžbenicima se učilo o kralju Petru Svačiću. Povijesni izvori ne poznaju nijednog plemića Svačića iz hrvatskog srednjeg vijeka. U Supetarskom kartularu, jako vrijednom izvoru za hrvatsku srednjovjekovnu povijest, kao posljednji hrvatski ban navodi se Petar Snačić. Franjo Rački je u 19. stoljeću pogriješio i "n" je čitao kao "v" pa je Snačić postao Svačić.
Drugo, jako je upitno je li Petar Snačić ikad bio kralj. Izvori ga spominju kao bana u vrijeme kralja Zvonimira i vjerojatno Stjepana 2. Nakon smrti potonjeg, posljednjeg izdanka dinastije Trpimirovića, Zvonimirova udovica Jelena Lijepa zove svog brata, ugarskog kralja Ladislava, da zauzme Hrvatsku. Tu je došlo do revolta i otvorene pobune.
Što se točno događalo tih godina, nije poznato. Izvori su jako šturi, kao i za većinu srednjeg vijeka. Kolika je bila pobuna, tko je sve u njoj sudjelovao, vjerojatno se nikad neće znati. Supetarski kartular spominje Kralja Slavca u kontekstu okolice Omiša. Je li Slavac bio kralj, a Snačić njegov podanik? Ili su oba bila proglašena kraljevima u plemićkim borbama? Ni to ne znamo.
Događaji s kraja 11. stoljeća oblikovat će hrvatsku povijest, bez obzira što o njima malo znamo
Vjerojatno je da je dio plemstva izabrao Snačića za kralja te da je on bio u sukobu s Mađarima. Navodno je stolovao u Kninu. U međuvremenu u Ugarskoj umire Ladislav, a 1095. kralj postaje Koloman.
Tu dolazimo do trećeg "ali" s početka teksta. Nitko ne zna kad se odigrala bitka na Gvozdu. Niti je li bila baš na Gvozdu. Lako moguće da nije bila na današnji dan. Neki izvori smještaju je na kraj travnja, odnosno početak svibnja. Drugi misle da se dogodila krajem svibnja, baš na današnji dan.
Naravno, nemoguće je utvrditi točan datum bitke, kao ni točno mjesto. Na kraju krajeva, nije ni bitan točan dan kad se održala pa je u redu uzeti neki proizvoljan datum koji otprilike odgovara onome o čemu se povjesničari slažu. A to je da se dogodila nekad u ovo doba godine. Petar Snačić pogiba u bitci. U povijesti će ostati upamćen kao posljednji kralj "narodne krvi".
1102. godine hrvatsko kraljevstvo ulazi u uniju s Ugarskom. To je bio jedan sasvim novi tijek povijesti koji će obilježiti Hrvatsku idućih 1000 godina. Slobodno možemo kazati da su događaji s kraja 11. i na početku 12. stoljeća bili sudbonosni u oblikovanju hrvatske budućnosti, a nategnuto možemo tvrditi da posljedice vidimo do današnjih dana.
U predaji je Svačić, jer je tako poznatiji, ostao upamćen kao zadnji kralj hrvatske krvi. Slijedila je unija s Ugarskom, a onda od 1526. godine i ulazak u Habsburšku dinastiju. Godine 1918., u dramatičnim danima nakon Prvog svjetskog rata, došlo je do ujedinjena s Kraljevinom Srbijom. Hrvatski kraljevi postali su Karađorđevići.
Nakon kraja Drugog svjetskog rata Titovi komunisti istjerali su Karađorđeviće, a monarhističko uređenje otišlo je u povijest. U međuvremenu su se i Habsburzi odrekli hrvatske krune. Hrvatska danas nema nikakvih poznatih potomaka hrvatskih kraljeva, ta priča završena je krajem 11. stoljeća, a imena nasljednika i potomaka su zauvijek izgubljena u dalekoj prošlosti.