PROPAST kupovine borbenih aviona iza sebe je ostavila mnogo otvorenih pitanja i odbijanja da se za taj fijasko preuzme politička odgovornost koju u ovom slučaju imaju i vrhovna zapovjednica, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, premijer Andrej Plenković i, naravno, ministar obrane Damir Krstičević, koji je operativno vodio cijeli proces.
U nizu nemuštih objašnjenja ovo troje ključnih aktera priče o fijasku s kupovinom borbenih aviona proteklih se dana pojavila nova muljaža o non paperu ili pak white paperu koji su spomenuti dobili od predstavnika SAD-a. S time da se Kolinda, Plenković i Krstičević prvo nisu mogli dogovoriti jesu li takav diplomatski dokument uopće dobili i postoji li on, kao ni tko ga je od njih kada dobio, a kako se u međuvremenu otkrilo da takav dokument itekako postoji, sada nastavljaju s muljažom oko toga je li riječ o non paperu ili white paperu.
Kolinda: "Ne postoji non paper, postoji takozvani white paper"
Tako je Kolinda u jučerašnjem intervjuu za televiziju N1 izjavila sljedeće: “Ne postoji non paper, postoji takozvani white paper, u kojem se nalaze ta pitanja koja treba postaviti kad je riječ o transferu F-16 iz bilo koje od te tri države i moram reći da su u cijelom procesu Amerikanci, američko veleposlanstvo ovdje, bili vrlo kooperativni i kad kažu da su otpočetka bili jasni koji su uvjeti potrebni, da, to je točno, međutim, nitko nije mogao predvidjeti da će u konačnici nastati ovi problemi koji su nastali između Izraela i SAD-a.”
“Mislim da je predsjednica govorila o dokumentu koji sam dao premijeru i koji definira proceduru za dobivanje dozvole za prodaju F-16. Nije to bio white paper ili kritika pregovora, već informacija. Ne znam što su svi znali, ali mi smo ih informirali kako proces funkcionira”, izjavio je pak jutros pred Banskim dvorima američki ambasador u Hrvatskoj Robert Kohorst, taman nakon što je završio svoj sastanak s Plenkovićem.
Što je non paper, a što white paper
Da bismo pokušali raspetljati ovo najnovije klupko laži koje su vladajući plasirali u javnost, prvo trebamo objasniti što u diplomatskoj komunikaciji znače pojmovi non paper i white paper.
Non paper je neslužbeni diplomatski dokument kojim se iznosi neki prijedlog, formulacija, nacrt ili slično i koji ne predstavlja službeni obvezujući dokument. Non paper je u osnovi neslužbeni radni dokument, koji ipak može izazvati konkretne političke i pravne posljedice.
White paper je izvještaj u kojem se na što jednostavniji i pregledniji način tumači neki složeni problem, u kojem se navode i stavovi tijela ili organizacije koja ga je napisala. Svrha white papera je pomoći onima kojima je predan da lakše razumiju i riješe neki problem, razumiju određenu tematiku ili donesu odluku. Riječ je o dokumentu iza kojeg autor stavlja svoj puni autoritet u vezi teme kojom se white paper bavi.
Za hrvatsku stranu je još gore ako je od Amerikanaca dobila white paper o procesu kupovine aviona
Dakle, određena razlika između non papera ili white papera postoji, ali je ona u kontekstu hrvatskog pokušaja borbenih aviona od Izraela u osnovi nevažna. Dapače, za hrvatsku je stranu još gore ako je dobila white paper od Amerikanaca, nego non paper, jer se u white paperu, po samoj definiciji takvog načina diplomatske komunikacije, objašnjava kompleksan proces, u ovom slučaju kupovine aviona od Izraela, na takav način da ga može shvatiti i jedan Damir Krstičević.
Predsjednica uvođenjem white papera u priču samo stvara nepotrebnu terminološku zbrku u situaciju koja je u međuvremenu prilično jasna američka strana je sve relevantne hrvatske dužnosnike informirala o potencijalnim komplikacijama u kupovini aviona od Izraela, no oni su to iz nekih razloga odlučili ignorirati te nastaviti s kupovinom za koju je unaprijed bilo jasno da će propasti. Tj. kako je to rekao američki ambasador Kohorst: “Mi smo ih informirali kako proces funkcionira.”