Foto: Pixsell/Borna Filic
IZBORI za radno mjesto Franje Tuđmana, ili za ono što je od funkcije predsjednika Republike ostalo, bliže se pa se Kolinda sjetila kako bi bilo zgodno reći par rečenica o demografiji. Ništa ne košta, a donosi valjda i to neku popularnost. No po onome što je pripremila, mogli bismo samo ponoviti jednu legendarnu scenu iz Malog Mista – kada su tijekom vatrogasne vježbe stvarno počeli razbijati namještaj, netko je zavikao: "Dosta se spašavali, nemojte više spašavat!“
Prema "neslužbenoj najavi“ koja je uredno i vrlo precizno osvanula u nekim medijima (čitaj: namjerno je dostavljena), jedna od mjera je rješavanje problema "rada na određeno vrijeme" koji je u Hrvatskoj prilično raširen. Međutim, predsjednica je tu napravila onu tipičnu elementarnu pogrešku koju kao studentica doktorskog studija nikako ne bi smjela napraviti – izmiješati uzroke i posljedice. Velik broj ugovora na određeno u Hrvatskoj je posljedica, a ne uzrok.
Zašto posljedica? Zato što u sustavu gdje se porezi mijenjaju kako se kome ćefne (uzmite samo PDV na turizam) u mnogim djelatnostima jednostavno ne možete dugoročno planirati, pa stoga ni uzimati rizik ugovora na neodređeno. I još nešto – pokušajte u Hrvatskoj kao privatni poslodavac ili kao država, svejedno, dati otkaz neradniku. Onaj otkaz "iz osobnih razloga“, ne poslovnih jer vam pada prodaja ili se pogon gasi – već poslujete dobro, primate nove ljude i imate neradnika koji uredno dolazi na posao na vrijeme, registrira se i ne radi ili ne zadovoljava radnim rezultatima. Takvom čovjeku ne možete dati otkaz, na kraju će ga sud vratiti u firmu ili ustanovu, imat ćete 200.000 kn troška i tek tada više ništa neće morati raditi.
Nadalje, jedino što je za radnika važno je to da ima posla, da može birati poslodavca! Svi ovi koji idu u Njemačku ili Irsku, osim možda kojeg liječnika, dobiju prvo ugovore na određeno. Ali što je štos – kako ima posla, onda lako odete drugdje, ugovor na neodređeno jamči samo otpremninu nakon nekog roka, pa više nema radnih mjesta gdje će netko raditi 40 godina ili više. Dajte ljudima da jednostavno rade, jednostavno zapošljavaju, jednostavno otvaraju firme, jednostavno plaćaju porez – i bit će posla. Nikoga neće pretjerano zanimati ugovor na neodređeno ako ima drugi posao na uglu, kao danas u Njemačkoj.
Ruralni krajevi
U mjerama predsjednice nudi se i sufinanciranje stanova za mlade u ruralnim i nerazvijenim područjima – kao da ljudi odlaze u Njemačku ili Irsku jer tamo ima stanova. Upravo u Hrvatskoj, upravo u ruralnim područjima posebno Slavonije može se kupiti kuća za cijenu omanjeg automobila. Začudo, građani ne koriste tu "povlasticu", već odlaze u Irsku gdje je sobičak 1000 eura mjesečno.
Kada ćete vi iz visoke politike zapamtiti dvije stvari? Prvo, nema nikakve potrebe da porezni obveznici kupuju stanove drugim poreznim obveznicima (jer to u konačnici samo pomaže bankama da si skuplje prodaju tisuće stanova koje imaju posredno u vlasništvu) i drugo – vlasništvo nad stanom nije nikakav jamac visokog nataliteta jer upravo u ovim zemljama gdje Hrvati odlaze hrpa ljudi nema svoj stan.
Kao prvo, dovedite podstanarstvo u red (da se ugovori poštuju kao u Njemačkoj i da nema otkaza stana kako se gazdi ćefne). Kao drugo – ako ljudi imaju primjerene prihode, onda će sami sebi srediti stambeno pitanje. Nema nikakve, ali baš nikakve potrebe da država građanima uzima novac porezom, a onda tim istim građanima daje subvencije za stanove. Vrijedi i za hrpu drugih subvencija, da se razumijemo.
A odakle novac?
Glede poreza (predlažu se porezne beneficije za ruralne krajeve) – zašto samo smanjenje poreza u krajevima gdje nema neke velike perspektive, zašto ne bismo smanjili poreze u cijeloj državi i to za sve, ne samo za mlade? Ne bi bilo za ovoliko stotina općina i gradova i ostalo? Pa neka ne bude, neka se država vrati na 120 općina kao nekada.
Pomoć obiteljima bez posla (također među prijedlozima) – djeluje super, ali to znači neki fond gdje se uplaćuje od poreza, a upravo radi poreza mladi ljudi masovno odlaze jer se ovdje ne isplati raditi kada država uzima koliko uzima. Dakle, lijepo je pričati o raznim fondovima gdje bi se pomagalo, ali odakle ćemo te fondove puniti? Uostalom, dobiti posao danas čak više i nije neki poseban problem – radnih mjesta nedostaje u cijeloj državi.
Pozitivna diskriminacija za majke
Jedino što se od ovoga što je oko programa objavljeno, a ima neku stvarnu vrijednost, bila bi "pozitivna diskriminacija" za zaposlene majke s malom djecom. Tu bi se porezno moglo nešto napraviti u smislu poticanja rada s nepunim radnim vremenom. To je u razvijenim zemljama uobičajeno.
Naravno, u tekstu koji je dostavljen javnosti spominju se i "kvalitetni vrtići“ u nerazvijenim mjestima, vjerojatno će se tu raditi i o dobrodošlom dvokratnom radu vrtića jer ljudi danas uvelike rade u smjenama, no ostaje pitanje – kako će to hrpe minijaturnih općina i gradova financirati? U hrpi lokalnih samouprava već troše ogroman dio proračuna na plaće. Vrtić u dvije smjene košta, a onda
ne bi načelnik mogao imati svoje poslušnike zaposlene po općini.
Predizborne mjere
Da je Kolinda predložila stvarne mjere – bitno sniženje svih poreza, bitno lakši uvjeti poslovanja, ukidanje još barem 200 parafiskalnih nameta firmama, bitno jeftiniju državu, rekli bismo: "Svaka čast!“ No, realno, ove mjere neće gotovo nikoga odvratiti od odlaska vani. Ovo je sve priča za birače: "Ja radim nešto!“, a u biti se ne radi ništa.
Jasno je – za budućnost Hrvatske bilo bi potrebno napraviti političke i ekonomske rezove koji bi prodrmali cijelu Hrvatsku, naravno ne u okviru redikulskih političkih ideja kakve se također danas nude na političkom "tržištu“, nego u obliku onoga što je napravila Irska, Češka, Rumunjska. Irski model Kolinda naravno neće predložiti. Zato se stvari neće promijeniti. Mladi će i dalje odlaziti u irsko ili njemačko podstanarstvo, makar im ovdje nudili stanove.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala