DOŠLI smo do službenog početka predizborne kampanje, pa su stranke počele emitirati spotove na televiziji. U slikovnim porukama koje nam šalju preko ekrana ima zaista svega. Evo na primjer predsjednik HSS-a, a i cijela stranka, vole svoju zemlju.
Doduše vole ju, na za prosječnog građanina pomalo neobičan način. Ljubav spram domovine na HSS-ov način znači da ako ste žensko morate grliti jabuke, ako ste mlado muško nježno se stišćite uz stabla, ako ste starije muško mazite se sa stijenama i kamenjem, a ako ste muškarac u najboljim godinama, obucite bijelu košulju i zagrlite blatnjavu oranicu.
Kako bi iskazao da ne ljubi samo hrvatsku zemlju, već i hrvatski zrak, Zlatko Tomčić je odlučio da početak HSS-ove kampanje treba obilježiti letom balonom. Pokušaj nije bio sasvim adekvatno organiziran, pa je za razliku od Vernovog junaka koji je svijet obišao balonom u 80 dana, hrvatski Phileas Fogg uspio zalebditi tek desetak centimetara iznad glavnog čakovečkog trga.
Dok Tomčić leti balonom, Sanaderova promidžbena radionica uopće ne zaostaje.
U HDZ-ovom spotu Ivo Sanader s lakoćom vrti košarkašku loptu na način na kojem bi mu pozavidjele neke od najvećih NBA zvijezda, kao npr. Michael Jordana ili Denisa Rodmana. Razvoj svojih sportskih umijeća Sanader nije ograničio samo na košarku, već je očito oporbeno razdoblje dobro iskoristio i postigao vrhunsku vještinu boćanja, kojom bi do nogu porazio svakog iskusnog Dalmatinca. Ako ne uspije formirati Vladu, Sanader će se suočiti s velikom količinom nagomilane frustracije u vlastitoj stranci. Mogućnost da se kao značajno pojačanje priključi hrvatskoj boćarskoj reprezentaciji, otvorena je.
Ajmo se na tren uozbiljiti: Cijela HDZ-ova kampanja prožeta je mirisom pobjede i pobjedničkim duhom, pa tako i prikazivanje Sanaderovih sportskih umijeća ima za cilj javnosti poslati poruku: već sada je jasno da smo mi pobjednici.
Na jumbo plakatima Vesna Pusić predstavila se glasačima u svojem najboljem Photo shop izdanju. Glasači ne bi imali vjerojatno ništa protiv da prof. Pusić vide malo više uređenu i našminkanu nego na što su to navikli, ali ovakvo farbanje stvarnosti u potpunosti je neuvjerljivo i promocijski promašeno.
HNS-ov TV spot, s druge strane, čisto je dobar proizvod i meni osobno slikom, možda ne i tekstom, jedan je od najboljih stranačkih promidžbenih spotova. Jednostavan je, urban, topao i simpatičan. Ključni problem tog spota je da ga autori SDP-ovog spota “Želim živjeti kao normalan svijet” iz izbora 2000. mogu lagano tužiti za plagijat. Nisu role, nego bicikl, djevojka je crvenokosa, a ne plavokosa, nije Jarun nego prostor oko Nacionalne knjižnice. Ali radi se koncepcijski o potpunom preuzimanju, da ne kažemo kopiranju, SDP-ovog spota iz prošlih izbora.
A što reći za koaliciju HSLS-DC? Njihovi plakati pod poletnim sloganom “Nove snage za Hrvatsku” nude glasačima dva nova, nepoznata, mlada lica u naponu snage. Dražena Budišu i Matu Granića. Sapienti sat.
Do sada sam na TV ekranu vidjela tek jedan SDP-ov spot. Nakon što sam spot odgledala, ostala sam duboko zamišljena, buljeći u prazan ekran. Naime nikako mi nije jasno što je autor htio reći ili jednostavnije: What the hell is the messsage?
Vidjela sam autocestu koja se pruža ravnicom, vidjela sam u prvom planu pokvareni auto (čini mi se Bubu) u stajnoj traci, a na horizontu neke prijeteće, tmuste, tmurne i crne oblake. I vidjela sam poruku: Da za razvoj!
U doslovnom značenju, svojim očima vidjela sam traku asfalta, preda mnom kišu i oluju, a pokraj mene pokvaren, stari auto!
Ne znam, ali u prenesenom značenju vidjela sam isto: crnu i mokru budućnost, a snaga koja me tamo treba odvesti je pokvarena i ne kreće se, nego stoji na stajanci. Mogu analizirati do besvijesti poruku koju SDP-ovi stručnjaci šalju glasačima, ali i podsvjesno i svjesno i na svim mogućim razinama, nameće mi se jedan, jedini zaključak: netko je gadno podvalio Ivici Račanu.