BOLEST i dugotrajno odsutstvo Ivice Račana s mjesta čelnika glavne oporbene stranke u Hrvatskoj je posljednjih dana počelo proizvoditi određene učinke koji će izbornu utrku, odnosno njen ishod učiniti daleko nepredvidljivijim nego što je to bio slučaj prije nekoliko mjeseci. To se prvenstveno odnosi na nešto intenzivnije pokušaje vodtsva SDP-a, koje je - privremeno ili trajno - odsutstvo njihovog nezamjenjivog vođe po prvi put natjeralo da malo misle svojom glavom i pokušaju prije ulaska u sljedeći izborni megdan rješiti svoj glavni problem svoje stranke, odnosno krizu identiteta.
Izraz "kriza identiteta", s kojim je Sanader svojevremeno pravdao tjeranje Vesne Škare-Ožbolt iz svoje vlade, je daleko primjereniji SDP-u nego DC-u. Naime, ako je suditi po donedavnoj predizbornoj retorici, a još više po trećesiječanjskoj vladavini, teško bi se moglo zaključiti da je SDP skraćenica za nešto što se zove Socijaldemokratska partija. Mnogo primjereniji naziv, ako je suditi po uglavnom bezličnim, beskarakternim i bezidejnim likovima koji predstavljaju alternativu Sanaderu i njegovoj ekipi, jest Stranka depresivne praznine.
Dio esdepeovaca je posljednjih tjedana postao sve svjesniji te krize, odnosno da se od novog i potencijalno fatalnog izbornog fijaska njihova stranka može spasiti jedino ako nekako uspije sagraditi neki suvisli identitet i tako uvjeri birače da upravo ona predstavlja alternativu Sanaderu i hrvatskom status quou. Dosadašnja kampanja - koja se svodila na optuživanje Sanadera i HDZ-a za korupciju - je predstavljala put u poraz, jer hrvatski birači ipak nisu toliko glupi ni zaboravni da ne shvate da ono za što se Sanaderova vlast optužuje danas nije baš previše različito od onoga čime je od 2000. do 2003. godine Hrvatsku usrećila Račanova vlast.
Naznake da je SDP sve svjesniji problema, ali ne tako blizu rješenja mogle su se naći u prošlotjednom članku u "Jutarnjem listu" kada je anonimni dužnosnik stranke, opisan kao "vjerni pristaša Račana" izjavio da je upravo izgradnja stranačkog identiteta, odnosno potenciranje programskih razlika u odnosu na SDP, ključ pobjede. Međutim, taj isti dužnosnik je izjavom kako liberalizam mora biti temelj SDP-ove ideologije, odnosno da se SDP od HDZ-a mora razlikovati "kao što se američki demokrati razlikuju od republikanaca", pokazao koliko je čelništvo glavne oporbene stranke daleko od realnosti, odnosno s koliko bahatosti je spremno vlastiti naziv shvatiti kao najobičniji trik za privlačenje naivnih birača.
Stoga je prilično osvježenje vidjeti kako je SDP po prvi put u kampanji s nečim što se zove gospodarski program, odnosno kako je preko Ljube Jurčića hrvatskoj javnosti i potencijalnim biračima dao do znanja kako će se barem u jednom detalju esdepeovska vlast ipak razlikovati od hadezeovske. Riječ je o inicijativi da se uvede porez na kapitalnu dobit, odnosno da se buduće rupe u hrvatskom proračunskom deficitu dodatno krpaju putem oporezivanja dobiti koje građani ostvare prodajom dionica i drugih vrijednosnih papira na tržištu kapitala.
Tom inicijativom se SDP je po prvi put nakon dugog vremena pokazao da mu nešto znači izraz "socijaldemokratska" u nazivu, s obzirom da će ta mjera prije svega pogoditi bolje stojeće dijelove hrvatskog društva. Time će se barem simbolički kompenzirati sve veći jaz između bogatih i siromašnih, odnosno Hrvatska biti bliža idealu socijalne države i pravednije raspodjele nacionalnog bogatstva.
Da ta inicijativa predstavlja osvježenje na ustajaloj hrvatskoj političkoj sceni sinoć je priznao i voditelj "Otvorenog" Mislav Bago, primjetivši kako će njegovi gosti nakon dugo vremena govoriti o temi koja se tiče hrvatske budućnosti, a ne drugog svjetskog rata. Njegova očekivanja su bila opravdana, jer su gosti - Ljubo Jurčić, kao i predstavnica HDZ-a Martina Dalić - iznosili stručne i kvalitetne argumente za i protiv te inicijative.
Prilikom rasprave se stekao dojam da se HDZ toj inicijativi suprotstavlja ne toliko iz dnevnopolitičkih, koliko iz nekih načelnih ideoloških razloga, odnosno teze kako bi oporezivanje dobiti od prodaje dionica značilo smrtnu ranu još prilično slabašnom i nerazvijenom hrvatskom tržištu kapitala, odnosno kulturi tzv. narodnog kapitalizma na kojoj bi HDZ, kao nominalno desna odnosno demokršćanska stranka trebao inzistirati.
Tom dojmu je također pridonio i Radimir Čačić kao predstavnik HNS-a, stranke koja nominalno pripada centru, ali koja je dugo vremena u odnosu na SDP izgledala kao radikalna ljevica. Čačić se suprotstavio Jurčićevom prijedlogu smatrajući da će se njime u Hrvatskoj gušiti poduzetništvo.
Ekonomski - Vladimir Gligorov iz Beča i urednik "Lidera" Miodrag Šajatović - su, pak, upozorili kako praktični učinci Jurčićeve inicijative, bilo da se prihvati, bilo da se odbije, biti minorni na širu financijsku i gospodarsku sliku Hrvatske.
Međutim, bez obzira na to kao i na prilično veliku vjerojatnost da će se obje stranke do kraja kampanje vratiti "dobrim starim" sadržajima svoje kampanje, valja pozdraviti činjenicu da se prošle večeri na "Otvorenom" raspravljalo o hrvatskoj budućnosti, a ne o aferama i pitanjima tko je koga klao prije šezdeset ili šesto godina.
Dragan Antulov