DRUG Papa, Ivan Pavao II., svoj je 84. rođendan jučer proslavio kako i dolikuje čovjeku koji je uvjeren da mu je Majka Božja spasila život (metak koji je u njega ispucao Turčin Ali Agca ugrađen je u kruni koja resi glavu Gospina kipa u Fatimi) - moleći i radeći, prema staroj formuli benediktinskih monaha ora et labora.
Primao je izaslanstva i čestitke, a obljetnicu je obilježilo i pojavljivanje u knjižarama nove Papine knjige "Ustanite, idemo!", u kojoj Karol Wojtyla piše o događajima i razmišljanjima otkako je postao biskupom 1958. do izbora za Petrova nasljednika 1978. godine (Papa je knjigu napisao lani), odnosno svečano predstavljanje te autobiografije u palači predsjednika Talijanske Republike Quirinale.
"Ustanite, idemo" je knjiga prepuna detalja i zanimljivosti, poput događaja iz 1958. kad je Wojtyla, postavši biskupom, drugim svećenicima predstavljen riječima "Imamo Papu", a koje su se 20 godina poslije pokazale proročanskima, u trenutku kad je postao 264. nasljednik apostola Petra.
Ne navodim ovaj detalj iz knjige slučajno jer mi se čini da odgovara stanju svijesti Pape, čovjeka koji, očito, nije spreman odstupiti s položaja rimskog biskupa uvjeren da mora svoju misiju odraditi do kraja, do zadnjeg daha života.
A ima onih koji bi željeli da odstupi. Doduše, bude li Parkinsonova bolest i drugih zdravstvenih poteškoća od kojih pati poglavar Katoličke crkve nastavile narušavati zdravlje tog, mnogima na svijetu dragog starčića, to bi se i moglo dogoditi. Uostalom, sam je Papa rekao da će raditi dokle god bude mogao.
U otvorenom pismu Papi koje je naslovljeno na švicarske biskupe, četrdesetak predvodnika župa, među kojima je osam svećenika, predlaže da se, načelno, svaki Papa, povuče u mirovinu u 75. godini, kao i drugi biskupi.
Švicarska biskupska konferencija jako je loše primila pismo u trenucima kad se brat Karol, župnik svijeta, priprema za posjet Bernu 5. lipnja, što bi trebao biti njegov prvi posjet inozemstvu u posljednjih šest mjeseci. Biskupi su to pismo doživjeli kao izravan poziv Papi Ivanu Pavlu II. da ode u mirovinu. Objaviti takvo pismo na dan Papina rođendana "gnusno je i podmuklo", ocijenio je bazelski biskup Kurt Koch u izjavi objavljenoj na internetu.
Hajde, u redu, takvih izljeva odanosti, ovdje dobro poznatih kod onih koji su se zavjetovali da neće skrenuti s puta Tita, Tuđmana i sličnih, ne treba uzeti previše ozbiljno. Uostalom, većina hrvatskih katolkinja i katolika načelno također pjeva nešto poput Druže Papa mi ti se kunemo da sa tvog puta ne skrenemo..., a privatni im je život usklađen s katoličkim moralom, posebno na seksualnom planu, koliko i ponašanje Milana Bandića prema općepriznatom bontonu.
Nego, zašto bi bilo gotovo bogohulno očekivati da i Papa postane penzioner? Zašto i od kud ta nedodirljivost, taj prenaglašeni kult ličnosti kad je Isus rekao da se pred nikim živim ne klanjamo i da nikoga osim Boga Stvoritelja ne nazivamo ocem ili gospodarom?
I kada smo već kod onih koji bi, da mogu, i puzali pred Papom, treba pohvaliti onih par mudrih rečenica u Sanaderovoj čestitci jer je, pored obaveznih fraza, dodao i ono važno što Hrvatine zaboravljaju: Papinu trajnu brigu za oblikovanje moralne i dostojanstvene Hrvatske na dobrobit svih njezinih građana.
Premijer je Papi zahvalio i za podsjećanje na zadaću "promicanja oprosta i pomirenja, solidarne ljubavi i zajedništva". "Sloboda, mir i poštivanje drugačijeg, naglašavali ste, nada je Europe i znak pomirbene ljubavi Božje, ljubavi koja je svrha i smisao našega svakodnevnog hoda", poručio je Sanader.
Eh, sa tog puta, sa tog hoda, druže Papa, ni ja ne želim skrenuti.
Drago Pilsel