NIKAD Hrvati nisu imali vremena dovršiti svoje poslove, napisao je pokojni Vlado Gotovac u pjesmi "Uz hrvatski put". I, zaista, toliko toga nedovršenog ima kod nas. Čak i ono što bi trebalo biti zgotovljeno kao što su temelji zgrade koju nazivamo državom, a kažemo da smo već ne znam na kojemu katu i da se dalje dižemo u vis.
Bez prestanka treba ponavljati da su napori antifašističkih boraca ugrađeni u temeljima Republike Hrvatske. I Europa je za svoj dan odabrala Dan pobjede nad fašizmom: 9. svibnja. Može li biti neumjesno danas, na Dan antifašističke borbe u našoj zemlji, postaviti pitanje kada će biti dovršen posao izgradnje antifašističkog mentaliteta kojeg, ne samo kulturološki, već i politički u formalnome smislu želimo ugraditi u Europskoj uniji kako bi zajednica europskih naroda profitirala našom bogatom baštinom?
Nipošto. To se pitanje nameće samo po sebi. Kolegica Nela Vlašić u Novome listu nas podsjeća da je prosječna mirovina antifašističkog borca 1. 735 kuna dok je prosječna mirovina branitelja Domovinskog rata 5.345 kuna. Naime, koliko su iskreni predstavnici Vlade kada u Jasenovcu, u Sisku kod spomenika prvom antifašističkom odredu ili u Banskim dvorima govore da je Hrvatska zemlja antifašističke tradicije kada se arhitekte i prave tvorce europske Hrvatske tako ponižava i degradira?
Kako uopće očekivati od drugih da nas poštuju ako sami sebe ne poštujemo i ako stotine i tisuće spomenika NOB-a, sistematski uništavanih 90-tima pod budnim okom antifašista Franje Tuđmana, i dalje podsjećaju na nejasan identitet ne one Hrvatske koja se ističe u televizijskim izvještajima raznih komemoracija partizanima već one koje susrećemo gdje god da krenemo, pa i u slavljenu ustaša na koncertima koji organiziraju katolički dužnosnici poput onog u režiji don Zdenka Dundovića u Škabrnji ili čak u Hrvatskom saboru gdje se lani čulo da su ustaše predstavljale naš pravi narodnooslobodilački pokret?
Za istinu o nama uopće nije važno što ovaj komentar potpisuje unuk ustaša pa će zbog toga neki napisati ili reći da je to govor nekoga kojeg muči savjest zbog obiteljskog nasljeđa. Istinu valja priznati kakva god da jest.
Nju moraju konačno prihvatiti svi oni koji mašu ustaškim barjacima misleći da je to način da se prkosi onima koji u njihovim očima predstavljaju nekadašnji komunistički teror odnosno agresiju.
Izgrađivati antifašistički mentalitet i identitet traži jasnoću i prestanak zbunjivanja građana. A veliki je broj njih u zabludi, ne samo kada smatraju da se može pozitivno govoriti o NDH a zaboravljaju da je to bila zemlja bez Zadra, Rijeke, otoka, Istre, Međimurja, itd, da je pristupila Trojnom paktu, da je izgrađivala sustavi progon i uništavanje pripadnika drugih nacionalnosti ne samo zahvaljujući strašnim rasnim zakonima. Naime, zbunjivanje hrvatskih građana tvrdnjama o zločinačkom karakteru partizanskog pokreta i dalje traje.
Ivan Zvonimir Čičak u Jutarnjem listu, kao drugačiji primjer izluđivanja građana, poistovjećuje klimanje glavom i šutnju u doba Jugoslavije sa nedostatkom otpora navodnim strašnim pritiscima koji stiži iz Bruxellesa ili Haaga. Europsku uniju naziva svetom kravom, zajednicom nejasnog cilja. I kao što Čičak pokazuje na ne razumije što je proces integracije u Europi tako mnogi naši ljudi ne shvaćaju što su vrijednosti antifašizma.
Vjerujem da još jednom treba pročitati ovogodišnju poruku predsjenika Republike u povodu Dana antifašističke borbe Hrvatska je, poručuje gospodin Mesić, u Drugom svjetskom ratu dala značajan doprinos u borbi protiv fašizma. Na dan kojim se u Republici Hrvatskoj obilježava sjećanje na antifašističku borbu, osnovan je Prvi partizanski odred koji je tada bio i prva organizirana snaga otpora fašizmu u tadašnjoj, velikim dijelom porobljenoj i okupiranoj Europi.
Tijekom tih ratnih godina, antifašizam je postao politika koja je ujedinila Europu i brojne zemlje izvan Europe u veliku antifašističku koaliciju. Stoga je i suvremeni međunarodni poredak zasnovan upravo na temeljima antifašističke borbe u Europi.
Sudjelovanjem u Drugom svjetskom ratu na strani antifašizma, hrvatski su antifašisti dali doprinos kojim je očuvana hrvatska državnost tijekom postojanja Jugoslavije. Antifašizam, kao opća civilizacijska tekovina suvremenog svijeta, ugrađen je u temelje Republike Hrvatske kao jedno od glavnih ustavnih načela.
Obilježavajući Dan antifašističke borbe, odajemo dužnu počast onim hrvatskim građanima koji su živjeli, patili i ginuli nošeni idejom stvaranja suvremene demokratske i prosperitetne Hrvatske. Hrvatske slobodnih građana bez obzira na njihovu, nacionalnu, vjersku ili etničku pripadnost.
Shvatimo to i dovršimo posao. Imajmo to vrijeme koje, čini se, nikad do kraja nismo imali. Vrijeme koje bi ponekad samo zastalo da ostavi trag svoje slučajne moći. Mogu li se oprostiti raznošene hrvatske zamisli? Neka sjajna Gotovčeva riječ ne bude naš epitaf. Od smrti, do smrti, u maršu, u daljini - uvijek se, do sada, hrvatski transport negdje sledio. Hrvati, danas, kao da opet stoje uz put, zaustavljeni. Neka nas kandidatura zauvijek pokrene. Hvala partizanima zato što su rekli kamo treba ići.
Drago Pilsel