TA IRITANTNA potreba HDZ-ovaca da se miješaju u ama baš svaki aspekt svakodnevnog života, da se stalno pojavljuju na izborima za Miss, na nogometnim utakmicama, da se stalno petljaju u stvari koje ih se ne tiču, to se još može tolerirati. Ali, kad počnu prosipati šuplju demagogiju i postavljati Hrvatsku Domoljubnu Zonu, e to je previše. Halabuka koju su digli oko prodaje Dukata Francuzima je dosegla neshvatljive granice.
Od prošlog tjedna nadalje cijela HDZ-ova filijala, potpomognuta Đurđom Adlešić (koja ni nije baš daleko od HDZ-ove podružnice za Bjelovar) udara po svakom mogućem aspektu te prodaje, a Luka Rajić je od poslovnog čovjeka (hajde, nećemo se baviti starim vremenima) naglo postao neka vrsta državnog neprijatelja, koji pošteno hrvatsko mlijeko, koje proizvode uglavnom njemačke i nizozemske krave, prepušta u ruke krupnom kapitalu. Ma i nije što je krupan taj kapital, nego što nije naš, izvorno hrvatski!
Koga briga? Čovjek ima svoju tvrtku, čovjek prodaje svoju tvrtku, prodaje ju na način za koji smatra da je najbolji, kupcu s kojim je sklopio najbolji ugovor i gotovo. Kakve su to priče o Sanaderu koji je nezadovoljan što Vlada nije bila obaviještena o prodaji, kakve su to najave Čobankovića da će provjeravati je li prodaja provedena zakonito, kakve su to glasine koje plasira Polančec?
Zaboravimo na trenutak činjenicu da se samo u totalitarnim vlade petljaju u individualni posao, budući da nema privatnog vlasništva, pa im je sve u sferi utjecaja.
Što će se promijeniti time što će Dukat biti u vlasništvu Lactalisa? Hoće li Dukat prestati plaćati porez u Hrvatskoj? Hoće li morati prestati zadovoljavati hrvatske kriterije za kakvoću mlijeka? Hoće li taj strašni strani kapital na bilo koji način promijeniti poslovanje Dukata u Hrvatskoj, osim što će vlasnik imati putovnicu druge zemlje? Neće. Dakle, u čemu je problem, gospodo?
Problem je u tome što je Rajić očigledno povukao poslovni potez bez da se prije njega konzultirao s ljudima koji u Hrvatskoj misle da trebaju biti uključeni u svaki posao u kojem se okreće nekakav velik novac (dakle, s Vladom RH), pa su oni odlučili poslati jednu malo jaču poruku svima koji to u budućnosti misle raditi.
Odnosno, Rajićev je grijeh, o preveliki grijeh, to što je poslovao van Hrvatske Domoljubne Zone. Sram ga bilo!
Jovan Dragišić