UZMI ili ostavi, tako se najbolje može opisati najnovija rasprava oko Ugande, u kojoj je potpisivanje mirovnog ugovora koji bi okončao 20 godina rata i omogućio povratak 1,4 milijuna ljudi kućama suprotstavljeno ideji u međunarodnoj pravdi i funkcioniranju i autoritetu Međunarodnog kaznenog suda. Samo što je upravo zbog toga cijela stvar već jako dugo na ledu, pa se čovjek mora pitati hoće li se tu uopće naći ikakvo rješenje.
Joseph Kony, vođa Gospodnje vojske otpora, jedan je od najbrutalnijih gospodara rata u povijesti Afrike. Sljedbenik (i bratić) sumanute mističarke Alice Lakwene, koja je pokrenula lov na glavu ugandanskog predsjednika Yowerija Musevenija 1986., i koja je tvrdila da svoje vojnike maže mističnim uljem koje ih štiti od metaka, Kony je sestričnu prestigao i u stupnju ludila i u okrutnosti.
Gospodnja vojska otpora svoje redove popunjava otimajući djecu, koju često tjera da pri tome ubiju roditelje. Dječaci su obično regrutirani u vojsku, djevojčice u seksualno roblje. Sam Kony ima oko 60 žena, uglavnom maloljetnica, a planira uspostaviti državu temeljenu na 10 Božjih zapovjedi. Dio standardne borbene prakse GVO uključuje rezanje ušiju i usana civilima, pa je zbog svega toga Međunarodni kazneni sud podnio optužnice protiv Konya i trojice njegovih suradnika. Tu problemi tek počinju.
Naime, od ljeta prošle godine su ugandanska vlada i GVO u pregovorima oko prekidanja rata. Pregovori su bili održavani u južnom Sudanu i na početku se činilo kao da će biti pomaka. Čak se oko 230 000 ljudi vratilo kućama. No, ubrzo nakon toga su zastali. GVO je tvrdio (i tvrdi) da su zbog toga postojali mnogi razlozi, ali, bez pretjerane potrebe za kompliciranjem stvari, može se reći da je jedini razlog tome ultimatum Konya da ICC odbaci optužnicu protiv njega. ICC to ne želi učiniti, pa je Kony sačekao do kraja prošle godine da bi našao povod u pomalo neprijateljskim izjavama sudanskog predsjednika Omara al-Bashira i prekinuo pregovore. Oni su opet nastavljeni prije 10-ak dana, ali ne nazire se neko stvarno rješenje.
Novi pokušaj rješavanja dileme, tragikomičan u svojoj jednostavnosti, dolazi od plemenskih vođa Konyevog plemena Ancholi. Oni predlažu da se umjesto suđenja pred ICC-em provede vid plemenske pravde zvan "Mato Oput", koji uključuje traženje oprosta od obitelji ubijenih i ispijanje napitka od mješavine korijena jednog drveta i ovčje krvi.
Nakon toga se javio i Human Rights Watch, koji upozorava na to da se ne smije zaobići međunarodna pravda i da se Konya mora voditi pred ICC. Naravno, ICC, koji je tek počeo sa suđenjima u Africi (a u Africi ima materijala za 100 godina sudskih procesa) ne može dopustiti da plemenska pravda poruši autoritet UN-a (koji bi, kad se radi o Africi, trebao naći prvo šuplje drvo i sakriti se u njega, a ne pričati o pravdi).
Sve to zajedno priča standardnu tužnu afričku priču, u kojoj se sukobljavaju interesi lokalnih ratnih huškača, genocidnih manijaka, i sitnog kapitala, s interesima međunarodne zajednice i njenog pokušaja da tamo dovede neku pravdu, nedugo nakon što je Afriku kolonizirala, iscijedila, pa ju ostavila na milost i nemilost upravo onim lokalnim ratnim huškačima i genocidnim manijacima, čiju je lojalnost do nedavno plaćala tim sitnim kapitalom.
Ovaj put na račun 1,4 milijuna stanovnika Ugande koji trenutno jedva preživljavaju u derutnim izbjegličkim kampovima.
Jovan Dragišić