JEDINI razlog što Index.hr nije objavio sporne karikature Muhameda leži u činjenici da se toga, nažalost, nismo sjetili prije Danaca. Kasnije objavljivanje jednostavno bi bilo preofucano.
No malo tko Nacionalu prigovara zbog neoriginalnosti vođenja marketinga. Kao i danskom Jyllands-Postenu, francuskom Le Soiru, španjolskom El Paisu, prigovara im se zbog "nepoštivanja vjerskih osjećaja".
U redu. Ali recite nam čije vjerske osjećaje moramo poštovati, a čije ne moramo?
Smijemo li se smijati kravama? U Indiji su svete. Smijemo li se sprdati s ljudima koji pljuju iza leđa kad vide crnu mačku? Ne znam, neki se tih mački fakat boje. Smijemo li se smijati horoskopu? Pa neki život planiraju po zgubidanima koji to proračunavaju.
Sprdali smo se iz one sekte kad su tvrdili da su klonirali čovjeka. To je bilo ok. Jer su sekta, dakle od "vjere" ih razlikuje to što su manja skupina.
Nema jedne stvari koju možeš izreći a da barem nekoga ne uvrijedi, i što ćemo sad?
Šutjeti, ili se smijemo sprdati kad naše riječi vrijeđaju malobrojne, a ne smijemo se sprdati kad naše riječi vrijeđaju mnogobrojne? Ili smijemo čak i vrijeđati osjećaje mnogobrojnih, ali ako ne nose bombe? Recite nam molim vas pravila tih "poštivanja vjerskih osjećaja".
Izrugivanje iz pape, Isusa Krista, Boga, katoličanstva itd. odavno je prihvaćeno. Čuje se koji glas protiv, ali prihvaćeno je. Neki od najboljih skečeva Monthy Pythona poentirali su upravo na navedenom, neke od najduhovitijih naslovnica britanskih tabloida također.
Ili bliže, ne naročito duhoviti Zlikavci jedine su peakove imali dok su se sprdali s crkvom. Nekima još uvijek duhovita Pervanova Večernja škola osamdeset posto humora bazira na izlizanim rasističkim i nacionalističkim šalama na račun crnaca, odnosno Čeha ili Slovenaca.
No Česi i Slovenci, za razliku od dobrog dijela arapskog svijeta, davno su izašli iz srednjeg vijeka, pa ih se Sanader ne boji.
Ali ajde, Sanaderovu oportunističku reakciju i da se shvatiti (bože moj, Todorić će manje izvesti u Bahrein), dok poslovična reakcija ljigavaca iz HND-a "borimo se za slobodu govora, ali..." još jednom postavlja pitanje kad će toj besmislenoj organizaciji, ili bar besmislenim ljudima na čelu iste, odzvoniti.
Čiju "vjeru" ili praznovjerje ćemo poštovati, čiju nećemo? Smijemo li slobodno govoriti koliko želimo, ali samo dok je predmet ismijavanja netko koga se ne bojimo?
Ma nema svetih krava, i ne smije ih biti. Bogohulništvo je u temeljima demokracije - rekli su bitno pametniji od mene. Pa tko hoće neka čita, vjeruje i poštuje Bibliju, Kuran ili Petra Pana, a tko hoće neka čita i kupuje Jyllands-Posten (ili Nacional). Nitko vas ne sili niti na jedno niti na drugo, osim što vas na prvo ipak malo sile.
Da, moguće je da nakon objave karikatura u Nacionalu hrvatski državljani u arapskim zemljama budu ugroženi. Ali, bilo koja druga opcija osim slobodnog objavljivanja takvog sadržaja značila bi da jedino što se mora poštovati, pod krinkom "poštovanja vjerskih osjećaja" jesu vjerski osjećaji opasnih idiota. Kao u petom ce Osnovne škole Mladost kad smo "ćoravcima" nazivali štrkljavce s naočalama, ali se glupavim kvartovskim divljacima nismo smijali.
Svi prigovori o vrijeđanju vjerskih osjećaja i slično smeće tek su neprincipijelno popuštanje pred militantnim islamistima. Ne zbog njihovih vjerskih osjećaja, već zbog bombi često privezanih uz iste.
Matija Babić
matija.babic@gmail.com