Po njegovim riječima govoriti o umjerenosti s kršćanskog gledišta znači govoriti o hodu čovjeka koji se, pobjeđujući samoga sebe, usmjerio nasljedovati Krista u težnji da postane sličan Bogu.
"U našim bismo danima krepost umjerenosti mogli pronaći u jelu i piću; u čistoći, njegovanjem osjećaja čistog pogleda, mašte i djela suprotstavljajući se spolnom neredu koji seže sve do izopačenosti uzrokujući mnoga zla; u skromnosti, kao umjerenosti u uporabi materijalnih dobara, osobito novca; u zdravoj osobnoj i društvenoj afirmaciji, kao umjerenosti u ispravnoj težnji za uspjehom i čašću kojoj je oprečna bahatost i pretjerana želja za vlašću; umjerenosti u strasti za pobjedom te izbjegavanju radoznalosti, u razumnom korištenju vremena", napominje kardinal.
Dodaje da nas umjerenost "uči kako obuzdati nervozu, razdražljivost, ispade bijesa, male i velike želje za osvetom, ponekad i u krugu obitelji ili među prijateljima".
"Umjerenost je krepost koja osobi daje snažan osjećaj ravnoteže po kojoj se dobro nosi u teškim prilikama, ispravno kori i pravedno kažnjava ako je potrebno", navodi te dodaje ako "ne znamo obuzdavati gnjev u obitelji ili u sredini u kojoj živimo, postoji opasnost da stalno dolazi do prepiraka, svađa, prkosa".
Bozanić napominje kako je potrebno da čovjek posjeduje stvari, da njima raspolaže, a ne obratno, da bude o njima ovisan, da o stvarima izvan njega ovisi njegovo duševno i duhovno stanje, njegovo zadovoljstvo i njegova sreća.
"Posjedovanje obilja stvari za mnoge je značilo osobnu propast. Čežnja i pohlepa za stvarima i dobrima kadra je zaslijepiti i zasjeniti horizont duhovnih dobara", ističe.
Po njegovim riječima, u vremenu krize i neizvjesnosti, pa i oskudice, svakako je presudno ne izgubiti duhovne oči - svjetlo za razlikovanje onoga što je uistinu potrebno i nužno, od onoga što bi možda moglo biti dobro.
"Živjet ćemo mirno i spokojno ako sebičnost zamijenimo solidarnošću, ako stilom života učinimo slobodan izbor prema stvarima, umjesto da se prepustimo ovisnosti o svemu i svačemu", ističe te dodaje kako "potrošački mentalitet uništava čovjeka ili pretjeranim traženjem ili pretjeranim uskraćivanjem".
"Život je dar i obveza, stoga je potrebno čuvati život i bdjeti nad slobodom", napominje u poruci.
Podsjećajući na poruke iz Svetoga pisma ?ne upuštaj se u raskošan život, ne miješaj se u takvo društvo; nemoj da osiromašiš gosteći se pozajmljenim novcem kad ništa nemaš u tobolcu svojem", Bozanić napominje kako li samo suvremeno zvuči to upozorenje dano tisuće godina prije pronalaska modernih tobolaca ? bankovnih kartica.
"Koliko tjeskobe, neizvjesnosti, nemirnih i neprospavanih noći zbog nepotrebnih prekoračenja na račun kartice. U prekoračenju vlastitih mogućnosti i u kobnom zaduživanju kao da se natječu i država i udruge, i pojedinci i obitelji", ističe kardinal. Dodaje ako je financijska logika divljeg kapitalizma živjeti na dugovima, ne znači li to živjeti u nesigurnosti, ucjenjivati čovjeka, učiniti ga posvema ovisnim o milosti i nemilosti određenih transakcija i ne/namjernih bankrota, i sve to pod izjedanjem kamata?
Podsjećajući kako je "umjerenost doživotno nastojanje na mnogim područjima", Bozanić kaže kako su veliki i uspješni sportaši počeli od malih napora, malih koraka, ali upornih, ustrajnih i trajnom vježbom povećavanih".
"Nema kreposti na trenutak, instant kreposti. Krepost ne trpi nasilje. I krepost umjerenosti postiže se vježbanjem u umjerenosti. Kao što malo kormilo upravlja lađom, tako krepost umjerenosti upravlja našim životom", napominje Bozanić, dodajući da je umjerenost važna krepost jer "život čini lijepim i skladnim".
"Koliko bude rasla naša krepost umjerenosti, toliko ćemo biti smireniji i staloženiji, bit ćemo kadri više moliti", kaže Bozanić, koji smatra kako djeca koja se "nisu naučila odreći nečega, nego im je uvijek sve dopuštano, nikada se neće naučiti vladati sobom".
"Što ćemo više uvježbavati krepost umjerenosti, to ćemo je više cijeniti, i umjereno željeti da ona sve više i dublje prožima naš život. Po kreposti umjerenosti naš će život prelaziti iz puke borbe za preživljavanjem u puninu radosti života: jednako osobnog, kao i obiteljskog i društvenog", stoji, uz ino, u poruci zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Bozanića za korizmu 2004.