"POTPISUJTE, samo potpisujte", poručuje Jadranka Kosor direktorima javnih poduzeća, uvjeravajući ih kako nemaju razloga bojati se Uskoka i DORH-a ako donesu odluku temeljenu na propisima i zakonima.
Neka se ugledaju na nju. Ako je ona kao potpredsjednica Vlade potpisivala ono o čemu nije imala pojma, a svejedno nije završila u zatvoru, onda valjda to mogu i državni direktori.
Ako se Kosor izvukla, onda (ne)će i ostali
To što je zbog te iste privatizacije TLM-a u zatvoru završio njezin bivši kolega Damir Polančec, zajedno s direktorom HEP-a Ivanom Mravakom, treba pripisati spletu nesretnih okolnosti. Glavno je da se Kosor izvukla. Što znači da postoji nada i za buduće potpisnike. "Potpisujte, samo potpisujte".
Na to se, eto, sveo premijerkin odgovor na pritužbu Hrvatske udruge poslodavaca da nitko zbog straha od kaznenog progona neće sklapati više nikakve poslove: ni država s privatnim sektorom, ali ni privatni sektor s državom. A sve u strahu da će im sutra Uskok pokucati na vrata.
Neka Bajić objasni što se događa
"Svi se boje da će zbog svog potpisa ili odluke jednog dana morati odgovarati", složila se Kosor, ističući kako je borba protiv korupcije dovela do toga da su neki u državnim tvrtkama naprosto zaleđeni kada je riječ o donošenjima odluke. Stoga je najavila da se na sastanak pozove glavni državni odvjetnik Mladen Bajić kako bi "zajednički konstatirali koje su to prepreke za poboljšavanja poduzetničke klime u Hrvatskoj".
Nije baš jasno kako bi to Bajić mogao pomoći. Logično bi bilo da im svima poruči da se drže zakona i propisa, pa će biti sigurni od progona. Ali isto tako bi im mogao napomenuti da vode računa i o tome što potpisuju. I da paze koga slušaju. I s kime se druže. I da vode računa o tome jesu li u Središnjici produžili stranačku iskaznicu. Hm, izgleda da im ipak dosta toga mora reći.
Tko je kriv za TLM?
No, što će im reći o slučaju TLM? Kakva pouka se iz toga može izvući? Damir Polančec iznio je u javnost ugovor o privatizaciji TLM-a iz 2007. godine za koji ga tereti optužnica. Na njemu stoji potpis Jadranke Kosor, a ona ga je tamo stavila u ime cijele Vlade.
Tko je onda odgovoran: premijer Ivo Sanader koji je odbio staviti svoj potpis na odluku svoje Vlade, Damir Polančec kao član Upravnog odbora TLM-a ili potpredsjednica Vlade koja je rutinski potpisala ono što su drugi dogovorili?
Teška su to pitanja za budućnost poslovanja u Republici Hrvatskoj, ogrezloj u borbu protiv korupcije. Stoga bi najlakše bilo da Bajić postane pravni savjetnik Vlade. Možda je ipak bolje spriječiti, nego hapsiti.
Slobodno uvjerenje Mladena Bajića
Pa ipak, 2005. godine taj isti Mladen Bajić bio je upoznat sa činjencom da Vlada ne smije sklopiti nagodbu s fondovima oko hotelskog poduzeća Liburnia, baš kao što je kasnije uredno odšutio tu aferu koja je mjesecima teretila mnoge u lancu od Hrvatskog fonda za privatizaciju preko Polančeca do samog premijera Sanadera. Nije, dakle, ni on jamac sigurnosti.
Međutim, glavno je pitanje zašto je borba protiv korupcije, umjesto da pomogne razvoju poduzetničke klime, postala preprekom u poslovanju? Odgovor je jasan: zato što ne postoji povjerenje u institucije.
Niti je striktno poštivanje zakona garancija da ćete izbjeći optužnicu, niti je njegovo bezočno kršenje garancija da ćete se naći na njoj. To je još uvijek u domeni slobodnog uvjerenja Mladena Bajića.
Pogledajte Polančeca i Ježića
Tko je u političkoj milosti, može računati da će mu se progledati kroz prste. Tko nije, može biti siguran da će mu se na grbaču istovariti čitav DORH-ov kabinet, sa svim ladicama punim dotad skrivanih prijava. Pogledajte samo Damira Polančeca i Roberta Ježića.
Da stvar bude još gora, Kosoričin poziv Bajiću na sastanak s poslodavcima, zajedno s apelom direktorima državnih poduzeća da slobodno stavljaju svoje potpise gdje god stignu, samo pojačavaju nesigurnost. Da su jasni kriteriji, da se poštuju zakoni i da se ti zakoni primjenjuju na sve jednako, onda nikome ne bi trebalo ništa posebno objašnjavati.
Apel s malom doradom
Ovako, Polančecu se stavlja na teret ono što se ne stavlja Kosorici, iako je ona potpisala ono što je on ugovorio, a Vlada odobrila. I tko kaže da već sutra, kad Kosor ne bude više premijerka, taj potpis neće biti upotrijebljen protiv nje na sudu?
Stoga onaj Kosoričin apel "Potpisujte, samo potpisujte" zahtijeva malu doradu. U promijenjenoj verziji on bi trebao glasiti: "Prvo potpisujte, pa se onda žalite".