Obrana hrvatskih generala Ivana Čermaka i Mladena Markača podnijela je novi zahtjev za njihovo privremeno puštanje na slobodu do početka suđenja u srpnju. Prvi zahtjev, koji je odbijen, podnesen je u ožujku.
Dvojica generala, optuženi u ožujku ove godine za ratne zločine počinjene u operaciji Oluja dobrovoljno su se predali odmah nakon objavljivanja optužnice i od tada su u pritvoru ICTY-a.
Tužiteljstvo, koje se ranije protivilo njihovu puštanju na slobodu, u srpnju se očitovalo pozitivno o novom zahtjevu nakon što su generali u lipnju obavili razgovor s tužiteljstvom čime je otklonjen glavni prigovor glavne haške tužiteljice Carle del Ponte na njihovo puštanje na privremenu slobodu.
U obrazloženju travanjske odluke o odbijanju zahtjeva za puštanje na slobodu, raspravno vijeće pod predsjedanjem suca Carmela Agiusa je kao razloge navelo "teške optužbe na račun oba optuženika, te da se nije uvjerilo da će se, ako budu pušteni, pojaviti na suđenju i da neće predstavljati opasnost za žrtve ili svjedoke". Vijeće je također istaknulo da Republika Hrvatska nije osigurala predaju generala Ante Gotovine Haškom sudu dvije godine nakon podizanja optužnice.
Čermak i Markač na prvom su se pojavljivanju pred Haškim sudom (ICTY) 12. ožujka izjasnili da nisu krivi prema svih sedam točaka optužnice koje ih terete za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja počinjene tijekom i nakon operacije Oluja 1995. godine.
Ivan Čermak (55), koji je bio zapovjednik Zbornog mjesta Knin i Mladen Markač (49), zapovjednik Specijalne policije MUP-a, optuženi su po individualnoj i zapovjednoj odgovornosti za progon, ubojstva najmanje 150 Srba, pljačku imovine, bezobzirno razaranje, deportacije i prisilno raseljavanje i druga nehumana djela prema srpskom stanovništvu na području od Korenice do zaleđa Zadra između 4. kolovoza i 15. studenoga 1995. godine.
Tereti ih se da su te zločine počinili u okviru "udruženog zločinačkog pothvata", zajedno s generalom Antom Gotovinom i tadašnjim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom.