PRIJE dvije godine predsjednik Stjepan Mesić upozoravao je na inflaciju i dolazak krize. Prije godinu dana upozoravao je da "stanje u gospodarstvu zabrinjava". A ove godine, četiri mjeseca prije isteka mandata, konstatirao je da su se sva upozorenja ignorirala, sve njegove zle slutnje ostvarile te da nam se piše još gore.
Prije dvije godine vlast i oporba ignorirali su Mesića i koristili predizbornu kampanju za prepucavanje o dijaspori i vjeronauku u školama. Prošle godine Ivo Sanader škrgutao je zubima i tješio se da će Mesićeve kritike "slušati još samo godinu dana". Ove godine Damir Polančec spušta Mesiću da ide na Kubu "razvijati gospodarske odnose" i bijesno odgovara kako je najlakše dijeliti savjete koje obvezuju nekog drugog. Nažalost, HDZ-ova vlada sve ove godine nije poslušala ni jedan Mesićev savjet, ni jedno upozorenje, ni jednu kritiku. Čekala je da prođe i ta muka. Da Mesić odvergla svoje. I da Vlada onda napravi svoje. Ili po svom.
Na brodu luđaka onaj koji upozorava na santu leda, obično sam bude proglašen luđakom
To je uvijek bio problem s Mesićevim istupima. Najavljuju se s velikom pompom, prate s velikim iščekivanjem, komentiraju s velikom ozbiljnošću, da bi se nakon dan ili dva prašina slegla i vladajuća politika nastavila po svome. Često je Mesić u svojim istupima, naročito gospodarskim, znao biti neodređen (prstom upire u politiku, ali vrlo rijetko u "vladajuću politiku"), često je relativizirao oštrinu istupa (lani je završio govor na Zagrebačkom velesajmu riječima da mu "oproste ako je bio prekritičan, jer ipak je on stariji čovjek"), da bi ove godine opet posegnuo za vicevima i alegorijama. Čudno da mu Polančec, uz stonogu i pticu, nije spomenuo i "labuđi pjev". Morat će ga slušati još samo četiri mjeseca. Nažalost, ne i poslušati.
Na brodu luđaka onaj koji - i to već dvije godine - upozorava na santu leda, obično sam bude proglašen luđakom. Možda Mesić nije bio jedini koji ovih godina tvrdio da nam gospodarstvo tone, da se država raspada po šavovima i da nam hitno trebaju mjere oporavka, ali je svakako bio među najglasnijima. I što je još važnije, o tome je govorio s najviše političke govornice.
Mesić upozorava, ali brod se ipak zabio u santu, voda pušta na sve strane, a luđaci govore da je sve u redu
Predsjednik države još od 2007. godine upozorava da nam se loše piše i cijelo to vrijeme Vlada ga uporno ignorira. Danas se vidi da je bio u pravu, ali Vlada uporno odbija popraviti ono što je pomogla razbiti. Vjerojatno se HDZ nada da će dogodine na Velesajmu o gospodarskoj propasti govoriti netko naklonjeniji ovoj vlasti, netko mlitaviji, netko neutjecajan ili netko koga će se još lakše ignorirati.
Baš kao i prošla dva govora na Zagrebačkom velesajmu, i ovaj, zadnji u predsjedničkoj karijeri Stjepana Mesića bit će - beskoristan. Nije problem u tome da Mesić nije u pravu. Problem je upravo u tome da jest u pravu. A najveća je tragedija u tome da se brod unatoč upozorenjima zabio u santu, da voda propušta na sve strane i da luđaci ubacuju još vode i govore kako je sve u redu.
Najvažnije je da nitko ne kvari zabavu
Ne treba se stoga veseliti Mesićevim istupima, osim ako ih ne uzimamo kao ispušni ventil i utjehu za nagomilane frustracije. Treba se upitati što će biti iduće godine u isto vrijeme. Mesića više neće biti, ali ove Vlade po svemu sudeći hoće. Jednako destruktivne i nesposobne. I možda će dogodine na Velesajmu govoriti predsjednik Vidošević ili predsjednik Josipović ili predsjednik Hebrang ili nedaobog predsjednik Bandić, možda će netko od njih biti jednako katastrofičan kao Mesić, možda konstruktivniji od njega, možda pomirljiviji, možda - poput Vidoševića - "grublji". Ali jedna stvar je sigurna: Vlada će i dogodine računati s tim njihovim "beskorisnim istupima".
Možda će se slagati s predsjednikom, možda ga pljuvati, možda se na njega ljutiti, ali uglavnom će ga ignorirati. I dalje raditi po svome. Barem nitko neće kvariti zabavu na brodu luđaka.