Foto: Index, Wikipedia
ZNATE li onu priču u paralelnim svemirima? Ima teorija po kojoj postoji beskonačno različitih svemira, poput balona, u kojima su stvari manje ili više različite. Pa ako negdje nešto ispada iz paralelnog svemira u ovaj naš svagdašnji – to je valjda Hrvatska. Jer da ste jučer rekli kako će se danas kod otvaranja obnovljene ambulante (valjda građene u doba „mraka“) pojaviti i spomen ploča ministru – rekli bi da to nije moguće. No, moguće je. I to danas i to u Hrvatskoj.
"Ovu spomen-ploču u znak sjećanja na dovršetak izgradnje ambulante u Novoj Bukovici Doma zdravlja Virovitičko-podravske županije postaviše ministar regionalnog razvoja i fondova EU Tomislav Tolušić, obnašateljica dužnosti župana Sanja Bošnjak i načelnik općine Nove Bukovice Željko Vencl.
S ciljem izjednačavanja uvjeta zdravstvene zaštite bilo kojeg našeg grada ili naselja, ali i zbog jednake brige za sve stanovnike Virovitičko-podravske županije obnovljena je ova ambulanta u čiji znak sjećanja podižemo ovu ploču".
Nekada, istina, bijaše vrijeme kada se spomen-ploče postavljahu na javne zgrade, crkvene i svjetovne, kada uzvanici ozbiljnih lica, uz svečani govor, bijele rukavice i cilindar, u sklopu otvaranja novog objekta skinu i platno koje skrivaše ploču zahvalnicu. Ploča zahvalnica je bila onome tko je objekt platio – od svojih novaca. Pa ukoliko kao mecena platiste svojim novcem obnovu bolnice, uređenje šetnice, park ili neki tako objekt od javna značaja – dobili biste u znak sjećanja spomen ploču.
Nije ta praksa izumrla, dapače, u zapadnim državama uredno možete dati prilog i ostaviti trag u obliku imena i prezimena. Evo, u Škotskoj imaju običaj u javnim parkovima postaviti memorijalne klupe – pa obitelj u sjećanje na preminulu dragu osobu postavi potpuno funkcionalnu klupu s par lijepih riječi – zasigurno primjerenije od povećeg spomenika.
Možete naravno i živi i zdravi ugraditi sebe u kakav projekt – pa tako lako ukucate Indiegogo ili kakvu srodnu crowdfunding platformu, gdje deseci i stotine projekata čekaju da upravo vi vašim novcem pogurate knjigu, film, radio emisiju ili obnovu škole – i za zahvalu budete tamo spomenuti. Ima evo mogućnosti, gledao sam nedavno – da svoje ime i prezime doslovno ugradite u kakvu školu Južne Amerike ili Afrike, a zahvalni nastavnici i učenici će vam poslati fotografiju i pozvati vas da bilo kada dođete pogledati svoj osobni spomenik s par riječi zahvale što ste svojim novcem pomogli obnovu oronule zgrade. Pa uostalom, evo nedavno je na takvoj platformi financiranje ponudila i ekipa koja radi na filmu „Gazda“, za samo 50 dolara postajete pridruženi producent i vaše ime će biti ne špici.
Primjećujete li jedan pojam koji se ponavlja – vlastitim novcem! Vašim, osobnim, privatnim novcem. Ne novcem poreznih obveznika!
Shvaćaju li ti ljudi što znači biti dužnosnik?
Nije uopće bitno da li je u ovom konkretnom slučaju ministar znao za spomen-ploču ili mu je istu uvalio stranački kolega načelnik općine. Ista govori samo jedno – ti ljudi uopće ne shvaćaju što znači dužnosnik, što znači obavljanje javne dužnosti, što znači javna obveza državnog dužnosnika!
Dužnosnik, državni, lokalni, svaki – ima se baviti općim dobrom. Stoga i ta, upravo ta riječ „dužnosnik“. Hrvatski jezični portal kaže: „onaj koji ima neku dužnost“. Upravo se o tome govori – dužnosti obavljanja javne funkcije! Među ostalim, u konkretnom slučaju, dužnosti da zdravstvena zaštita bude dostupna na cijelom području Republike Hrvatske. Ta dužnost proizlazi još iz Ustava, koji uredno navodi: „Svakome se jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom.“ Dakle, ne samo u Zagrebu ili Splitu – već i u Novoj Bukovici. Dužnost ministara Republike Hrvatske, pa tako i Tomislava Tolušića, je da to omogući. Nikakvo to nije posebno postignuće – već dužnost.
Kada smo već kod terminologije – još jedna stvar koju političari vole zaboraviti – sam termin ministar, dolazi od istog latinskog termina kao i ministrant u crkvi, kaže lijepo Hrvatski jezični portal: lat. minister: sluga, potom i ministrare: služiti. Dakle, ministar je sluga – nekada sluga kralja, danas sluga naroda. Njegovo je, kao i ostalim dužnosnicima boriti se za opće dobro, to im je posao, nikakav razlog za podizanje spomen ploča.
Spomen ploče se podižu za nešto iznimno – za ratnike koji su dali svoje živote, za ljude koji su nesebično učinili junačko djelo, pa kako smo pisali i onima koji su svojim novcem omogućili izgradnju kakvog javnog objekta. Ali podizati spomen ploče za obavljanje svog posla – to se u demokratskim sustavima ne radi.
Težak i naporan život političara
Ministar u ostavci (zanimljivo da mu cijela titula nije spomenuta na spomen ploči!) Tomislav Tolušić je, eto, po postavljanju, kako sam kaže, rekao načelniku Općine Nove Bukovice Željku Venclu da ploču skine – pa smo eto za čas pomislili da je u pitanju samo, kako bi se narodski reklo, uvlačenje niže rangiranog HDZ-ovca više rangiranom. Makar ne znamo hoće li načelnik općine sada sam platiti izradu ploče – ili je to stvar poreznih obveznika?
Nije prošlo par sati, saznasmo da je ime i prezime cijenjenog ministra u ostavci Tomislava Tolušića, još iz vremena kada je obavljao dužnost župana, na hrpi spomen ploča u Orahovici. Piše tako kako je bio nazočan otvaranju šetnice, pa bio u odboru za Izgradnju i obnovu Centra za edukaciju, bilo je tu i otvaranje parka…
Ministar u ostavci i nekadašnji župan Virovitičko-podravske županije, Tomislav Tulušić, vodio je čini se težak, naporan život župana, boreći se na sve moguće načine s ograničenim vremenom za sva otvaranja, sjedenja u službenom automobilu, domjenke, ručkove, večere, školjke, fiševe, janjetinu, kapulicu, rotkvice... Bijaše to borba tako teška i naporna da je kao župan zaslužio više spomen ploča od Boška Buhe, komandanta Save Kovačevića i mitskog Nikoletine Bursaća.
Zamislite koliko bi Tomislav Tolušić zaslužio bista, pa barem i jedan spomenik na kakvom trgu da je ostao ministar cijeli mandat? Gledao bi taj u zlatnoj boji s Medvedgrada na Zagreb! Ovako, Vlada se raspala, daj što daš – makar i komad metala gdje piše da si dao narodne, ne svoje, novce za obnovu ambulante. Da je barem još do Nove godine izdržao kao ministar – zvala bi se valjda i Nova Bukovica – Tolušićevo. Ako je moglo Ploče u Kardeljevo, što ne bi ovo?
Tradicija totalitarnih društava
Izišli smo davno iz jednostranačja, ali nikako da jednostranačje iziđe iz HDZ-a. Taj model upravljanja koji je imao Savez Komunista Hrvatske odakle je 97.000 ljudi prešlo u HDZ – nekako se čini model koji HDZ upravo gura, cijeni i voli. Ne svi, ali lijep dio članova.
Jer, istini za volju, ovako postavljanje spomen ploča tipično je za totalitarna društva. Pa smijao se tome još i Joža Horvat u 1952. u filmu Ciguli Miguli, pa je film proveo 25 godina „u bunkeru“. Usput, Joža Horvat je po scenariju filma napisao i knjigu – pa kome je do dobre satire, preporučam.
To masovno postavljanje spomen-ploča, spomenika i ostalog živim, aktivnim i aktualnim političarima – tipično je za socijalistička društva, od Jugoslavije do Sjeverne Koreje. Pa ako drugovi, pardon gospoda iz HDZ-a misle nastaviti takvom praksom, bio bi red da se sjete svojih uzora i na sve ove spomen ploče uredno na vrh stave i crvenu petokraku. Fino bi odgovarala i davala poruku o upravom tom političkom misaonom procesu koji postavlja ovakve ploče. Ako petokraku ne žele – nema problema, ali neka onda šetnicu, most, ambulantu ili što već – plate sami, od svog privatnog novca i svi ćemo im iskreno i uz puno poštovanja čestitati.
U međuvremenu, dok svoja „dobra djela“ financiraju narodnim novcem, mogu onda i kod otvaranja ili kakve žderač… domjenka poslije zapivat i onu „U tunelu usred mraka, sija zvijezda petokraka!“, sjetiti će se melodije, ne dvojim.