Znanstvenici sa švicarskog sveučilišta u Baselu puštali su roditeljima i odraslim osobama bez djece snimke bebinog plača i smijeha. Zatim su uz pomoć magnetske rezonance mjerili aktivnosti njihova mozga, navodi list Nature.
Mozak roditelja pokazao je veću aktivnost kada je reagirao na plač djeteta nego na djetetov smijeh, otkrili su znanstvenici. Djetetov plač posebno je aktivirao područje mozga zaduženo za emocije.
"To ima i biološkog smisla", kazao je Erich Seifritz, koji je predvodio istraživanje.
Plač označava roditelju da je nešto pošlo po krivu, generira emocije poput straha i zabrinutosti, što sve spada u roditeljsku brigu.
Odrasle osobe bez djece s druge su strane više reagirale na bebin smijeh.
To označava da se "roditeljske aktivnosti" mozga uče, misli Seifritz.
Stanice mozga možda drukčije rade kod roditelja i onih odraslih osoba koje nemaju djece, misli Jeffrey Lorberbaum koji proučava odnose majke i djece na medicinskom sveučilištu u Južnoj Karolini.
Muškarci i žene također različito reagiraju na zvuke koje proizvode bebe, prema istom istraživanju.
Kada žene čuju bebin plač, u njihovom se mozgu aktiviraju one stanice koje im signaliziraju da je riječ o nečemu važnom.
Žene na bebin plač reagiraju čak i onda kada same još nemaju djecu, misle znanstvenici. Muškarci uglavnom ne pokazuju takvu reakciju, zaključuje novinar lista Nature.
(Hina) nab dgk