Čini se da je iranski režim, koji se desetljećima suočavao s prosvjedima čeličnom rukom, ovoga puta ozbiljno uzdrman. Iako su nemiri koji se trenutno šire zemljom manjeg opsega od nekih prijašnjih, kombinacija teških sankcija, lošeg gospodarskog upravljanja i vojnih poniženja koje je Izrael nanio Iranu i njegovim saveznicima u posljednjih 18 mjeseci oslabila je teokraciju koja se od 1979. godine često činila neuništivom, piše Telegraph.
U pokušaju da smiri prosvjede koji potresaju zemlju, režim je zauzeo neuobičajeno ponizan ton. Iranski predsjednik Masoud Pezeshkian otišao je najdalje, praktički se ispričavši zbog krize troškova života koja je gurnula sve slojeve društva u ekonomsku bijedu. "Vaši su prigovori razumljivi", izjavio je. "Ako su ljudi nezadovoljni, mi smo krivi. Ne tražite krivca u Americi ili bilo kome drugome. Moramo služiti ispravno kako bi ljudi bili zadovoljni s nama."
Pezeshkian pripada reformističkom krilu sustava i dugo se nastojao predstaviti kao umjerenjak, kritizirajući postupanje vlasti tijekom prijašnjih prosvjeda. No, čak i tvrdolinijaši bliski ostarjelom i sve manje vidljivom vrhovnom vođi, ajatolahu Aliju Khameneiju, sada zvuče neobično oprezno.
Kada se Donald Trump u ponedjeljak uključio u krizu, izjavivši da će SAD "doći u pomoć prosvjednicima" ako režim nekoga od njih ubije, mule su odoljele mamcu. Ali Larijani, najviši iranski sigurnosni dužnosnik i jedan od najbližih Khameneijevih savjetnika, optužio je Washington za poticanje nemira, ali je pažljivo razlikovao stvarne prosvjednike od "remetilačkih aktera".
Neki prosvjednici ovo s pravom tumače kao znak slabosti i priliku koju treba iskoristiti. Vojni neuspjesi, od slabljenja Hezbollaha do nemoćnog odgovora na 12-dnevni izraelski rat u lipnju, srušili su pažljivo građen imidž nepobjedivosti.
Režim je podjednako pod pritiskom i na domaćem terenu. Galopirajuća inflacija i kolaps valute prisilili su guvernera iranske središnje banke, Mohammada Rezu Farzina, da u ponedjeljak podnese ostavku. Obični Iranci svjedoče topljenju svojih plaća i ušteđevine, dok su cijene roba i usluga eksplodirale, gurajući milijune u siromaštvo.
Godišnja inflacija u prosincu je dosegnula 42,2 posto, a cijene hrane skočile su za čak 72 posto. Istovremeno, sve dublja kriza s vodom i strujom natjerala je vladu na drakonske restrikcije, zbog čega su slavine suhe, a cijele četvrti ostaju u mraku.
U očajničkom pokušaju da ublaže gnjev javnosti, vlasti su popustile neke od najrepresivnijih mjera. Kombiji moralne policije uglavnom su nestali s ulica, a žene u Teheranu sada mogu hodati bez vela uz znatno manje uznemiravanja nego prije. Ipak, očito je da ti ustupci nisu bili dovoljni da zaustave prosvjede.
Bilo bi pogrešno reći da se režim već sada ljulja. Trenutni nemiri znatno su manji od prosvjeda "Žena, život, sloboda" iz 2022., koje je potaknula smrt djevojke u pritvoru zbog navodnog neispravnog nošenja hidžaba. U gušenju tih prosvjeda ubijeno je oko 300 ljudi.
Vlasti očajnički žele izbjeći ponavljanje takvog scenarija, no njihovi napori deeskalacije ne uspijevaju. Organizacije za ljudska prava tvrde da je ubijeno osam prosvjednika, dok vlada inzistira na samo jednoj žrtvi, pripadniku paravojne formacije Basij.
Predsjednik Pezeshkian svjestan je da bi nasilan odgovor države samo dodatno rasplamsao bijes. Međutim, sve je jasnije da mu kontrola nad događajima izmiče iz ruku. Za sada bi bilo pretjerano reći da je njegovoj vladi ili širem islamističkom režimu prijeti neposredna opasnost. Ipak, njegova je ranjivost postala svima očita.