"Ja inzistiram da mi vratite moje pravo na obranu", kazao je Milošević nakon čega ga je predsjedavajući sudac Patrick Robinson prekinuo i uputio na podnošenje žalbe.
Odlukom suda Milošević će moći ispitivati svjedoke obrane tek nakon branitelja, ako mu sud to dopusti, a branitelji će imati pune ovlasti u vođenju obrane i izboru svjedoka.
Profesorica Avramov u svom je iskazu potvrdila da je u vrijeme raspada bivše SFRJ i nastanka novih država na njezinom teritoriju bila važna suradnica i pravna savjetnica optuženog.
Opisala je kako je na poziv Miloševića, svog bivšeg studenta, u ožujku godine 1991. sudjelovala u srpskom izaslanstvu u razgovorima s intelektualcima iz Hrvatske i kasnije na pregovorima uoči raspada Jugoslavije u Bruxellesu, Londonu i Haagu.
"Milošević je htio upozoriti na strašne posljedice raspada Jugoslavije. On je bio opsjednut idejom da Jugoslavija mora biti sačuvana", kazala je svjedokinja.
Hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, optužila je da ju je svjedočeći pred ICTY-em, dva puta spomenuo kao osobu koja je "crtala granice" za Miloševića.
Istodobno je ustvrdila kako države nastale na prostoru SFRJ ni danas "nemaju pravni legitimitet, već samo revolucionarni" jer se njihove granice temelje na "revolucionarnim tekovinama" AVNOJ-a a ne na međunarodnim ugovorima.
Na upit branitelja Kaya je li cilj politike i strategije Miloševića bila "Velika Srbija", odgovorila je niječno.
"Velika Srbija, to je blago rečeno smiješno. Za Miloševića nije postojalo ništa osim Jugoslavije. U Srbiji su ga optuživali za bratstvo i jedinstvo", kazala je svjedokinja.
U iskazu je svu krivnju za raspad savezne države i krvavi rat pripisala drugima, počev od Slovenaca, koji su počinili "velika zvjerstva nad JNA", do Bošnjaka koji su počinili "stravična zvjerstva u opkoljenim vojarnama JNA u Tuzli, Sarajevu", dok je glavnu ulogu namjenila hrvatskoj emigraciji.
Jugoslavija je po njezinim riječima bila "u krizi i na rubu građanskog rata od 1945. do 1990." kada je zabilježeno 400 terorističkih akata ustaške organizacije Hrvatski oslobodilački pokret, rekla je Avramov citirajući svoju knjigu "Genocid u Jugoslaviji u svjetlu međunarodnog prava" i srodne radove.
Ustvrdila je da je ta organizacija imala "presudan utjecaj na rukovodstvo Komunističke partije Hrvatske" te da je surađivala i sa Zapadaom i s Istokom kako bi ostvarila hrvatsku nezavisnost što je i uspjela 1990.
Ocijenivši hrvatsko-srpske odnose ključnima za cijelo vrijeme postojanja Jugoslavije, sucima je predala dokument koji je sastavila u lipnju 1991., s varijantama za "rješenje srpskog pitanja u Hrvatskoj".
Prva je verzija bila da Hrvati izlaze, a "srpski teritoriji ostaju u Jugoslaviji na temelju prava naroda na samoopredjeljenje", a druga da "srpski teritoriji" budu "svojevrsni kondominij" pod zajedničkom kontrolom Hrvatske i Jugoslavije i međunarodne zajednice, uz postupno osamostaljenje, rekla je Avramov.
Na njezin potpuno nekritičan, a time i neuvjerljiv iskaz, reagirao je Milošević rekavši da pitanja koja postavlja Kay nisu u skladu s njegovom koncepcijom obrane, već još nanose štetu.
Rekao je da ne želi koristiti pravo da nakon branitelja postavlja dopunska pitanja, jer "ne želi prihvatiti mrvice koje mu se nude".
Sudac Robinson vrlo je autoritativno vodio sjednicu, prekidajući opširne odgovore vremešne profesorice i tražeći od nje da se drži postavljenih pitanja, dok je branitelja Kaya često požurivao.
(Hina) xdh ydgk