Istraživanje Scotta Curtisa sa Sveučilišta Maryland i Boba Adlera iz Svemirskog centra Goddard objavljeno je u najnovijem izdanju stručnog časopisa "American Geophysical Unions Journal of Geophysical Research".
U nastojanju da predvide i bolje razumiju učinke El Ni?a, većina se znanstvenika usmjerila na sezonske promjene u oborinama, poput toga gdje i kada kiši tijekom zime.
No, Curtis i Adler su se odlučili za drugačiji pristup problemu, posvetivši se nastanku kiše iznad Pacifičkog oceana, koja može promijeniti globalne vjetrove i preusmjeriti padaline na različita područja širom svijeta.
Dvojac je pronašao zajednički nazivnik za kiše tijekom sezone El Nina od 1979. godine, s vlagom iznad istočne Kine, sušom iznad Indonezije i vlagom iznad južnog Indijskog oceana i Australije.
Primijetili su da se taj klimatski obrazac kreće istočno kako El Nino postaje slabiji i da se uzorci kiše mijenjaju od jednog geografskog područja do drugog. U istočnom Pacifiku prisutna je vlaga iznad ekvatora, suše su iznad obale Meksika, a vlaga iznad kalifornijske obale.
Tradicionalni pogled na El Nino temeljen na sezonskim uzorcima kiše nije jasno sagledao te odnose.
Događanja u sklopu El Nina, poput pojedinačnih oluja, razlikuju se po svom intenzitetu, trajanju, količini oborina i drugim karakteristikama, što ih čini nemogućim za mjerenje, kažu znanstvenici.
Stoga su Curtis i Adler postavili parametre kako bi identificirali El Nino na temelju oborina iznad ekvatorijalnog Pacifika. Promatrali su razdoblja prije početka kiša, kad je El Nino započinjao, bio na vrhuncu, pri kraju, te nakon što je završio. Također su identificirali područja širom svijeta koja su bila konstantno vlažna ili suha tijekom svake od faza evolucije El Nina.
Takva istraživanja pomoći će pri određivanju gdje će El Nino uzrokovati poplave ili suše i promjene u padalinama širom svijeta.