Screenshot i video: Youtube (HSP)
POSLJEDNJIH dana sve se češće govori o "antieuropskom elementu" koji je odlučio ustati protiv medijske blokade i suprotstaviti se moćnim i grlenim eurofilima koji su preplavili isti taj medijski prostor odašiljući proeuropske poruke građanima koji bi se uskoro trebali izjasniti žele li ili ne postati dijelom ove velike i sretne obitelji naroda i država.
Tako je i Daniel Srb zaključio da bi antieuropski spotovi trebali dobiti ravnopravnu TV minutažu i predstavio pobjednike stranačkog natječaja.
Mi razmišljamo umjesto vas
S druge strane, Vesna Pusić, Ivo Josipović, Zoran Milanović i ekipa ispalili su sve što imaju u svojim suhoparnim obraćanjima, a prije njihovog istupanja niste ni znali da vas pedesetak sekundi dug video može uspavati. Puno priče, malo sadržaja. Obećali su vam, primirili vas i doslovno vam poručili da svoje male glavice ne zamarate pitanjima na koja vam nitko ne želi dati konkretan odgovor. Kasnije su malo mrmorili o zimskim gumama, malo o tome da je vaša dobrobit njihov primarni interes, ali kada bi ispod svega podvukli crtu, shvatili bi da iz ovog ne možete izvući ništa uistinu korisno ili barem dovoljno da vaše ispunjavanje listića ima neki logičan povod.
No, oni medijski prostor imaju i svi smo ih imali prilike vidjeti. Nas trenutno zanimaju potlačeni i ušutkani, a među njima prednjače HSP-ovci čije su antieuropske reklame napokon uletjele u mainstream medije i pružile nam priliku da napokon zavirimo u njihov svijet i doznamo zbog čega se toliko protive ulasku u EU.
Seen around the world…
Od samog starta gađaju nas šokantnom serijom neprevedenih priloga iz stranih medija na kojima možemo vidjeti da je Europa u plamenu. Prvi je video serija uznemirujućih scena koje bi nas trebale šokirati i uvjeriti da su Pariz i Atena u totalnom rasulu, a čovjek bi u prvu ruku mogao pomisliti da se radi o izvještaju iz ratne zone. Sve one koji su prošle godine pogledali "Midnight in Paris" Woodya Allena, vjerojatno je šokirala spoznaja da Pariz ipak nije miran europski velegrad u kojem ljudi grickaju baguette, ispijaju vina, nose beretke i prugaste majice te putuju kroz vrijeme družeći se s nikad prežaljenim povijesnim ličnostima. Jok, Pariz je u HSP-ovom spotu nešto nalik Hrvatskoj u 2011. - čemer i nezadovoljstvo, ali sa puno više zapaljenih automobila i molotovljevih koktela.
Sve završava pitanjem pripadamo li tom kaosu, a vi se ne možete oteti dojmu da je Pariz ipak bliži Allenovoj varijanti. Čak i uz vremeplov i Salvadora Dalija koji podvikuje "rajnoseros".
Za razliku od Hrvatske
Ipak, prije nego to pomislite, bacite pogled na drugi video jer tamo ćete doznati pravu istinu, a ona je da su se grdo zajebali svi oni koji su odlučili odseliti u taj tobožnji El Dorado. Tu su profesori, studenti, kardiolozi i autori spota koji će vas uvjeriti da Europa nije rješenje i uz prijeteću vam glazbu poručiti da zbog sna sada tamo rade kao konobari, sobarice i medicinska "braća". Naravno, ovo se ni po čem ne razlikuje od Hrvatske u kojoj profesori ne rade, studenti im prave društvo, a liječnici traže posao na mjestu čistača ili ih HZZ šalje na rad u polju. Ovdje nas na to nitko neće podsjetiti jer po njihovoj logici, Europa je na neki način gora jer tamo vas lažu i kradu. Za razliku od Hrvatske.
Posljednji spot postavlja jedno zanimljivo pitanje. Naime, pitaju vas želite li dopustiti varalicama da vas odvedu tamo gdje je vlada korupcija, ekonomska kriza i nezadovoljstvo. I prije nego pomislite zašto bi vas netko za ime svega što je sveto htio odvesti u Hrvatsku, autori će vas podsjetit da su mislili na Europu.
Nakon što pobliže proučite sve te spotove, shvatiti ćete da HSP svoje mjesto u mainstream medijima ničim nije zaslužio. Ne samo zbog taglineova preuzetih iz foršpana jeftinih filmova katastrofe već i zato jer nisu savladali ni jedan od mnogobrojnih programa za montažu. Jednostavno nisu postigli zakonski minimum potreban za ulazak u ozbiljnu raspravu. Da ne bi bilo zabune, komorna atmosfera proeuropske struje također nije oduševila, ali barem nas nisu zatrpali snimkama Francuza i Nijemaca koji držeći se za ruke trčkaraju rosnim livadama i ljube se kao da su na ecstasyu. Srbu i njegovim "filmašima" nedostaje još samo Godzilla koja nemilice gazi Atenu noseći zastavu Europske unije i plavi zombiji u odijelima koji pokušavaju proždrijeti mozak nevinog Hrvata.
Ipak, najtužnije je to da iz sveg ovog možemo izvući samo zabrinjavajuće smiješan nivo rasprave.
Između dvije struje
E sad, kada se nalazite između ovakve dvije struje budalaština, nedorečenosti i suštinski promašene propagande, teško je ne zapitati se postoji li netko normalan i odgovoran da ovom problemu na vrijeme pristupi na suvisli način, a ne sa stajališta "da pod svaku cijenu ili sve dok ne popustite" ili "ni pod koju cijenu iako ne možemo ponuditi ništa osim populističkih koještarija". Nadajmo se samo da će javni prostor u periodu do referenduma biti ispunjen nečim smislenim.
U te ljude, unatoč svemu, polažemo nade i povjerenje, a kada oni koji bi o ovom trebali znati više od ostalih, ovako važnom pitanju pristupaju na ovako promašene načine, strah vas je i pomisliti što će narod i iz kojih suludih razloga zaokruživati na nadolazećem referendumu.
HSP-ove spotove pogledajte ovdje: