Foto: Karl H. Schumacher, White House photo [Public domain], via Wikimedia Commons, Titoville
DOK KOLINDA sramoti sebe i Hrvatsku u SAD-u, sastajući se s nižerangiranim političarima, a da se Bijeloj kući nije približila dalje od njene ograde - s vanjske strane - prigodan je trenutak da se prisjetimo kako nismo uvijek bili zadnja rupa na diplomatskoj svirali.
Podsjetimo, predsjednica Grabar-Kitarović još se uvijek nalazi na službenom posjetu SAD-u koji je počeo 1. siječnja, a o kojem gotovo pet dana javnost nije mogla saznati ništa - ni s kim se nalazi, ni gdje, ni kakve protokolarne obveze ima.
Potpuni diplomatski debakl
Prva konkretna informacija nije došla iz Ureda predsjednice, već s Facebook stranice američkog senatora i prošlogodišnjeg predsjedničkog kandidata Marca Rubia, političara koji po diplomatskim konvencijama teško da može biti prikladan izbor sa susret s državnim poglavarom kao što je predsjednica RH.
Nakon što smo na taj način saznali da je Rubio primio predsjednicu na razgovor, Kolinda je dala i intervju za HRT - ispred ograde Bijele kuće. Tom je prilikom odbila iznijeti imena drugih političara s kojima se sastala, uz obrazloženje da će neki od njih to također objaviti na društvenim mrežama, dok neki uopće ne žele da američka i hrvatska javnost zna za njihov susret.
Usporedimo li ovaj potpuni diplomatski debakl s međunarodnim susretima nekih drugih državnih poglavara s ovih prostora, kontrast je bolno očit - i indikativan za nesrazmjer u njihovom međunarodnom ugledu.
Naime, Josip Broz Tito, predsjednik nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a čiji je sastavni dio bila i Socijalistička Republika Hrvatska, u svakom je slučaju kontroverzna povijesna i politička ličnost. Analiza njegovog lika i djela nije tema ovog teksta, ali usporedba s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović više je nego umjesna.
Za početak, zato što je baš Kolinda na početku svog mandata teatralno dala ukloniti njegovu bistu s Pantovčaka, uz komentar "Tito je bio diktator". Tito je to možda bio, ali da je bio i relevantna ličnost na međunarodnoj sceni, najzornije pokazuju njegovi posjeti SAD-u.
Tito se, naime, susreo ne s jednim, nego s tri američka predsjednika pri posjetima SAD-u: s Johnom Fitzgeraldom Kennedyem 1963., s Richardom Nixonom 1971. i s Jimmyem Carterom 1978.
Tito se prvo susreo s Kennedyem pri posjetu SAD-u 1963., prilikom kojeg je i sudjelovao na 13. zasjedanju Glavne skupštine UN-a. Kennedy mu je tom prilikom čestitao na "izvanrednoj karijeri u ratu i miru, unatoč neslaganju u pogledima između naših vlada".
Nixonu je Tito došao u uzvratni posjet 1971., nakon što je ovaj posjetio Jugoslaviju godinu dana ranije. Nixon ga je tada, u jeku Hladnog rata, u svom govoru dobrodošlice pozdravio "ne samo kao lidera zemlje s kojom SAD imaju prijateljske odnose, već i kao svjetskog državnika prvog ranga."
Sedam godina kasnije, Tito je opet posjetio Washington, gdje ga je dočekao Jimmy Carter. U dočeku koji je čak i američka televizija opisala riječima "uz neobičnu pompu i ceremonijal", Carter je poručio Titu da je američki narod "počašćen prisutnošću velikog svjetskog lidera" te "prijatelja i suradnika premijera Churchilla, predsjednika Roosevelta i generala De Gaullea."
Kolinda bi mogla nešto naučiti o vođenju međunarodne politike
Kao što se iz priloženog vidi, Tito je u Washingtonu dospio puno dalje od ograde Bijele kuće i ureda marginalnih i ekstremistički nastrojenih političara. Američke predsjednike sasvim sigurno nije bilo sram objavljivati vijesti o njihovom susretu.
A Tito sigurno nije pri tim susretima lupao gluposti o tome da Jugoslavija kreira američku vanjsku politiku. On je ipak znao nešto o tome kako se politika na međunarodnom planu vodi.